BKG № 34 BKG 34 | Page 337

godišnji odmor, ili štrajk krila. Prinudno sam aterirala. Možda je posljednji očajni letač prodao tajnu leta oblacima? Čula sam plač kiša beskućnica, tražile su utjehu na aerodromu Nemogućeg raja. Bukovski je pisao hrabro. Nedjeljom na oltaru života ja bih ga čitala i zaklinjala se na odsustvo straha od smrti. (Znao je da imam devet života i pretvarao se da mi vjeruje). POVRATAK Vraćam te na vrijeme, uredno(g). U roku (službenim jezikom rečeno). Vraćam te mirno, ćutke, dostojanstveno, čekajući da mi izdaju potvrdu: Pročitano – uredno vraćeno. Radoznalo gledam da li će te odložiti na policu Korišteno, ili iznova našminkanog nuditi prvom lovcu na ideju o ljubavi koji će se njoj toliko obradovati da će zaboraviti da pita za cijenu. Vraćam te, svjesna ironije da sebe nemam gdje da vratim. EPITAF STOPAMA Kažu, kad odlaze mudre žene, mudro ćute. Nije bila sklona takvoj mudrosti. Glasno bi odlazila, ostavljajući svaki trag zasut riječima, svaku stopu prostoproširenim rečenicama. 337