kad je tvoj glas nazubljen druge strašio,
kad su te gubavu bližnji s radošću varali,
kad si bila prijevara nad prijevarama,
kad si pet rakija na gladno popila,
kad su iz tebe gladne sve rakije popili,
učila si. dobra su učenja.
rebra na rebra, šutnja na šutnju
pričaju da moja učiteljica pije,
posjećuje susjede u čudna doba,
sjeda za stol, zakucava tijelo,
noge za noge, za rubove ruke.
od sebe gura šalicu s kavom,
radije bi nešto žestoko.
popodnevima njena sjenka
obilazi zapuštene vrtove
i stabla divljih šipaka,
stoji pred kamenim kućama đaka.
nad kućama prva slova,
prvo računanje vremena,
prvi crteži uzneseni na nebesa.
pa što ako moja učiteljica pije
žestoko umjesto kave.
kada se sretnemo, drhtimo,
rebra na rebra, šutnja na šutnju.
između nas polje u koje isparava sol,
isparava mošt nakon berbe
iz vinarije u podrumu škole.
između nas recitali Josipu Brozu,
žuti cvjetovi brnistre,
prvi izlet na kopno,
rimska piscina koja stoljećima ne kupi vodu.
između nas sto početaka i sto propasti,
sto puta spaljeno i obnovljeno srce,
331