bez crne crte na kapcima, u širokim sportskim hlačama, s gnijezdom bumbara u grudima. nitko se neće okrenuti za mnom, šutljivom i raščupanom, u kafiću u kojem smo jedini gosti.
ti si veliki zimski mornar, vladar ostavljenih otoka. svi su tvoji: Tijat, Kaprije, Žirje. ti si sve što nikada nisam želio. naprosto, nemaš lijepe crte lica.
nešto se u meni skuplja, smanjuju se jajnici, unutra se gradi zaklon.
ipak jednom, sreli smo se. listajući tvoj peljar za male brodove, prsti su se dodirnuli, prateći linije Murterskog mora.
ova je plovidba davno zapisana, samo slučajno smo tu. bijeg je tako blesav način za odgađanje svega što više neće isploviti.
svjetlost
nešto si pogrešno rekla, okrenula dupe na krivu stranu, pojma nemaš. sada ležiš, sama, na nogama obrisi patlidžana. jutro naseljava tijelo, teška je svjetlost.
328