nije se prala, nije zvala,
nitko nije dolazio.
kada su braća odselila,
ostala je njegovati roditelje.
nakon njihove smrti
za nove početke bilo je prekasno.
stara Ž. je sivi entitet,
njezina samoća je kao erozija,
uporna, nagrizajuća i bez lijeka.
staru Ž. jednog je dana odvela hitna.
sada se opet smije klimavim zubalom,
u šlapama obilazi park.
u zgradi iz '68.
svi živi i dalje su mrtvi i na broju,
gledaju svoja posla.
zaborav
s dvadeset i tri godine Marija misli da se mora udati.
pet godine veze,
još su ni vamo ni tamo.
s obale u središte otoka
k njemu putuje autobusom
u kojem putnici rigaju na okukama,
gledajući u daljini zlato mora.
u pet godina dobila je pet pljuski,
ponekad joj kaže kurbetino,
stavi je na spikerfon
pa joj se ceri s prijateljima.
s dvadeset i tri godine Marija radi za šankom na plaži,
htjela je studirati književnost,
ima dara, rekle su profesorice
u osnovnoj i srednjoj.
tisuću kuna mjesečno daje roditeljima,
jer su stari,
jer ih voli,
jer ih mrzi,
326