i prosi.
Zagledam mu se u dlan i ugledam bore.
Uvlačim nježno prste u unutrašnji džep kako bih
izvadio novčanik.
Samo pet kuna?!
Dati ili ne dati?
Ne želim ga uvrijediti.
Moj prijatelj iz školske klupe
vrijedi više od pet kuna,
ali ja nemam više.
Stidim se.
Prilazim mu bliže.
Stanem tik uz njega.
Okrenem se licem prema ulici i ispružim dlan:
"Zajednički ćemo prebroditi dan".
17.
Kad premine pjesnik
premine jedan cijeli svijet
stihovi ostaju bez pjesme
a pjesme bez pjesnika.
Prozu zaboli ona stvar.
18.
Srca
u kućnom pritvoru
a nas nema,
ni tebe
ni mene.
Ni lokota, ni zatvorskog čuvara.
Jecamo zarobljeni slobodom.
23.
Kad zatvorim oči
vidim svoju nutrinu
svoju bistrinu
čistinu
istinu
tko sam
318