samo kruh sa sedam suza
jede mene.
11.
U kutu knjižnice,
u velikoj kutiji leže
otpisane knjige.
Pogledom ih ispratim
na vječni pokoj
na neotvaranja svjetova
na nečitanje rečenica
poznatih i manje poznatih pisaca.
I zapitam se:
"Što ostaje iza pisca
kad mu otpišu knjige?“
Ne znam.
14.
Preminuo je susjed.
Na ulici me znao pozdraviti.
Sad sam ostao i bez pozdrava,
bez znanja o dobu dana,
jer rekao bi susjed:
"Dobro jutro!", kad je bilo jutro
ili "Dobar dan!", kad bi prošlo podne
ili "Dobra večer!" kad bi se noć primaknula.
Sad moram nabaviti sat
a kad ga nabavim
i kazaljke se poklope
pomislit ću na njega.
Neka mu je lak tik tak.
16.
Moj prijatelj iz školske klupe prosi.
Stoji umornog pogleda ispred dućana mješovite
robe ispružene ruke
317