korak naprijed, okret, potom
unatrag
precizno gazeći u trag
Mutno mi, gusto, zeleno
zrcalo
nikada nije vratilo lik
Ondje sam, kažem vam, vidio
Boga posljednji put, strašno je
sličio meni
Odveć dugo
po navici
kao stara kurva
smrt
druguje sa mnom
No, ne dam joj
mira
već ju, iz sućuti,
nije ona kriva,
vučem
za usahle prste
uz moj dnevni
obred:
zajutrak,
kava i cigareta
posao,
objed pa konjak
biblioteka;
a nakon večere
zovem je
u postelju,
da ne spava
sama
Kreposna noći, kradljivice stvari
zašto nas tjeraš
od zvijezda krasti svjetlost
Zašto si, poput gubice grdobine
298