sa napumpanim bazenom
i odvrnutom česmom što toči graju
baš nam takav jedan treba
rekao je vrlo zgodan polugo
oh oh moj dah
a iza njegovih leđa pušio se roštilj
očito neka srećna porodica
imali su sve vreme sveta u jednom kratkom zagrljaju
koji ruši pred sobom maglu minulih nejednačina
dok je peklo po čelu i pržilo travu
avgustovsko sunce
i dok mu pružam preko ograde mače
kažem
ovaj život je pravo pravcato čudo
čas si ničiji čas si nečiji
a iz mojih usta ispadaju dugmići
i curi ostatak nepopijenog pelinkovca
gle reče on
siguran sam
da je bilo još vremena malo
možda bih ga i zavolela malo
bar malo
interesantno je to kako nepoznati ljudi
ponekad sve o vama znaju
za samo jedan pogled
Ana Nikvul je rođena u Kosovskoj Mitrovici. Pre nego što je završila fakultet,
radila je kao radnik u fabrici bicikala u Sloveniji, prala sudove u prodavnici
brze hrane, pravila i prodavala pljeskavice u jednom provincijskom kiosku,
prodavala vence u grobarskoj radnji, kratko bila bibliotekar u jednoj
gimnaziji i sa ocem sve vreme radila u fotografskoj radnji.
Trenutno živi i radi u Mladenovcu, predaje srpski jezik.
Poeziju
objavljivala
u
mnogim
književnim
časopisima
(
„Bagdala“,„Stremljenja“, Književni zapis“, „Buktinja“, „Sretanja“, „Koraci“, i
drugim.)
Objavila prvu zbirku pesama Fejsbučnik „Ja ću tebe učit mene“, 2013. (po
odluci Ministarstva kulture otkupile su je Biblioteke Srbije), 2014., „Kako se
ono beše plače“, a 2015. „Četiri feferone za rastanak“. Zbirka poezije na
29