Nataša Nježić Bublić
NAZOVI ME NATAŠA
A sada. Idemo polako. Od početka.
Ne žurimo, a stigli smo i prije početka.
Nema puno filozofije, ni kreativnosti.
Gradimo pjesmu.
Temelji. Bez rečenica.
Dupli podrum. Armirani. Atomsko sklonište.
Dva stiha.
Treći ne zapovijeda.
Gazda je naslov.
Naslov je Bez naslova.
Već smo kod stepeništa.
Spuštamo se odmjerenim koracima.
Da provjerimo podrum.
A gradimo stepenice.
Zidovi, prozori. Dva oka na prozore.
Treći na strop.
Maljamo, valjamo se u Jupolu.
Krovište, krov, dimnjak.
Pjesma nema zidova.
Zidove smo srušili,
bez naslova,
bez razloga za razlog.
Gradimo.
I naslov žešće umjesto brže i jače reče:
Nazovi me Nataša.
HLADNO PIVO
Srce mi je prokrvarilo po parketu,
Očistila sam vodom i Sanitarom.
Srce mi se objesilo preko balkona,
rukama sam ga vratila u prsa,
i zašila duginim gumbom.
Otvorila sam sakralnu čakru,
izlilo se Crno more,
zajedno s ljekovitim svojstvima feromona.
Grlo mi se prosulo od pucnja,
osmijeha tvog djeteta.
284