BKG № 34 BKG 34 | Page 247

Trgnuh u trenu kuburu sa kuka, Sabih mu u trbuh maleno tane. Rekoh, nisi ti nikakav „turist” prika, Već špijun s akcentom i odbrojo si dane. Turista ne može tek tako da „zabasa”, Možda samo da se izgubi ili Uopšte da dovde i ne stigne. Ovo je, aman, posleratna Mombasa! Ovde ne opstaje niko ko cvili, Ko ne pokušava i mrtav da se digne. Pa odoh bestraga, I nakrivih kapu, Da nađem vraga Ja ne ištem mapu. Mamuzam konja U suton pravo, Bez stida vonjam Sam čo’ek sa stavom. I na kraju knjige mi ne stavljaj cveće, Ne piši mi čak ni ime na kamen, Jer ja u Mombasi nisam bio turist. Bio sam psovka, stih, kuršum, plamen... Besna basna Ne bojim se ničeg, Napašću lovca! Ako podigne pušku, Izabraću smrt. Kažu da on sve to Čini zbog novca, Pred njim, za nepun Čanak, podmićen hrt. 247