Šavovi seku...
Bestidno otkrivam
Svaki ožiljak.
Rasude i predrasude
Da kažem odmah dok ne bude kasno:
Meni je jasno da bi mi se kao presuda,
Pretenciozno ređanje vezanih stihova
Za tren poput tega svezalo oko vrata.
Vukao bih kamen uzbrdo, on mene nizbrdo...
Ljudi bi u mene upirali prstom i graktali
„Može biti da je stamen, ali je odvratan!”
Eto, kao da već osećam oko noge okov,
Počinjem teško i kratko da dišem.
Pa kako da pišem bez vazduha, avaj?!
Pomislih kako bih rime mogao da skrijem
Unutra! i taj porok time negiram uz kez.
Brzo kao tramvaj, lako kao droge,
A dok pijem, poput žuči slatko...
Avaj! još jedared, pa da zaključim:
Navikoh pisati zaogrnut lancima,
Stoga dižem srednjak liberalnim puritancima,
Što preziru veze među stihovima i u životu!
To su bogata deca, a lože se da žive u skvotu.
Hladni su kao špicer, jebu se samo iz hobija,
Oni sanjaju Menhetn, a ja predgrađa Najrobija.
Turist u Mombasi
Oprostite, gospodine, ja sam turist samo.
Da nisam zastrašen kušao bih nać utjehu u humoru,
Ne smijem hodati okolo, zbog mina. Morate mi reći kamo!
Zabasao sam slučajem u ovaj vaš hudi svijet na umoru.
246