Grobljanska
Živeo ti u kartonu s Ciganima ili
Na vrh brda međ’ snobovima,
Ostaneš li u ovom memljivom gradu
Spavaćeš noćas nad grobovima.
Nisu to priviđenja i dečje utvare,
Niti su lokalne jeftine misterije,
Već nešto grđe što zaumni nazvaše
Upornom neminovnošću istorije.
Pojave dugih trajanja i tradicije,
U nizu beskrajnom brojevi,
Pod nama se duboko, do neolita,
Spuštaju grobova slojevi.
Nad takvim tlom je i vazduh otežao,
Osećaš li te kužne eone?
Pod sumpornim stiskom zemlje odozdo
Još jedna generacija tone.
A sumornim gradskim pejzažom,
Ukrstile su se ulice tmurne,
Gore je gore, nego je dole i kao da se
Provetri kad se otvore urne.
Odajemo priznanje sopstvenoj žrtvi i
Gušimo se sladunjavim setama,
Ali ne proganju nas mrtvi,
Već smo mi njima za petama.
U njihovu čast ponekad uspemo
Po čitav minut da ćutimo tečno,
Pa i u toj žalosti smo im nedorasli,
Jer oni za nama zaćutaše večno.
Skretnice
Kako se meri teg krivice,
Na velikom ili malom tasu?
Kome će pripasti koliko,
241