vjetar nas slabi
u meni pustinja drijema
nema cvijeta da ga uberem
rijeka je zalutala među dine
ni kriva ni dužna
napaja platno žive vode
tjera ništavilo
da podigne pehar
KOKTEL
nasred stola čaše
kokteli smijeha i sjete se toče
na dnu im se cakli živa boja
melase ruma
limete
mente
i pokoje suze
prstohvat ludila
kao spas u nesretne dane
drobljeni led
i maslina
ukotvljena u votki
razreži naoblaku kao citrus
rastjeraj sjenu mrtvih vremena
Mojitom
u ponoć pozovi metrese
Margaritu i Bloody Mary
a kad život okuje tvoje misli
na barikade iznesi barjak
Cuba libre! Cuba libre!
u svakom slučaju
život treba češće promiješati
da se ne ukiseli
217