BKG № 34 BKG 34 | Page 216

istim koritom valja prema ušću a Striegel zastao na vječnoj promenadi gleda u lijenu rijeku i broji obećanja ŠEPAVO SRCE moje srce šepa ljubav prema tebi ga slabi u oko mi se ulijeva nebo prska tamu jesenskih voda napukla sam duhovi kroz pukotine bježe vodim te na izvor tajne lošim vinom i preglasnom glazbom još korak dva idi preko oštrog kamenja do prosjačkog hrama gdje se odgovori uspješno pretvaraju u pitanja PLATNO ŽIVE VODE čemu govoriti o ljubavi sjedinjenju pripadanju kad na kraju svatko umire sam izgubljen u lošim potezima i plitkim odlukama zaželi želju i padat će zvijezde sprema se nevrijeme 216