BKG № 34 BKG 34 | Page 213

a okruženost drugima pretvorim u druženje nije teško samo moram biti manje ja ili da postanem druga osoba sve je dobro na svojem mjestu svi su tu samo ja nestanem na raskršću gdje su moćne nebeske usne usisale oblake NAPAST NEMA SVIJEST ono što zovem svojim svemirom oplahnuo si brzacima u pličini pješčanim gejzirima putokazom u pomrčini jer ti vjeruješ u usud, sveti zakon svih gubitnika napast nema svijest instinktom prezrenog mladunca uvlači se u gnijezdo vrline i ubija zdrav okot pod iluzijom čarobno spojenih posuda dobra i zla u vječnom ravnovjesju u knjigama možda ali život ne priznaje neriješen rezultat 213