Maja Šiprak
KARNEVAL ILUZIJA
bijela slova na crnom papiru
bodu oči
tišina me gospodski draška po tjemenu
u završnom karnevalu iluzija
utapam se u vonju tamjana
svjesna
da moji dani ne putuju nikamo
tvoj bijeg je uzaludan
unaprijed izgubljena bitka
igra lista prepuštenog obijesnoj buri
nezaštićen si od sjećanja i pošteđen zaborava
oklijevaju ruke u istrošenim pokretima
život ti je svezan u tvrde korice svakodnevnice
slučajnosti ne postoje
postoji samo drugi izbor
usudi se pokucati na zaključana vrata
slomiti dobro branjene navike
i povući zasun
NEUKLAPANJE
iznova su kokainski oblaci
obojili nebeski svod
negdje vani događa se život
mimoilazi me
osvješćuje
kako je suprotno od ljubavi ravnodušnost
dok nasuprot snova stoji beskrajna bol
tek povremeno dokinem samoću i
zađem van
ispijem kuhano vino
212