Jebo pisca koji se plaši
Šefa
Policajca
Lokalnog razbijača
Ti skotovi se plaše čak i kiše
Nigdje ne idu bez kišobrana
A hoće svojim frigidnim tekstovima
Da nas ubijede kako je sve lijepo utopija
Stvarna je moja kamp prikolica sa knjigama
Nisam je izmaštao
I kofer u koji si spakovala život stvaran je
I tvoj ljubavnik što ti ljubi stopala
I ova kiša što nam se sliva po koži
Stvarna je
Oni imaju stanove na sunčanoj strani
Imaju mačke i pse
Kojima daju imena pisaca
I uvijek ljetuju
Na istom mjestu
Oni se pojavljuju u čoporima
Oni doživljavaju katarzu
Kad neko usamljen padne
A potajno čeznu
Da se po njima zove neka ulica.
Enesa Mahmić (1989), dobitnica je više regionalnih nagrada: „Aladin Lukač
2016“, „Risto Ratković 2016“, druga nagrada „Festivala poezije mladih Vrbas 2015“,
nagrada edicije „Prvenac SKC Kragujevac 2015“, te zlatna plaketa „Sosed tvojega
brega 2016“. Objavila je zbirke putopisne poezije: Faustova kći (2015), Mape Alme
Karlin (2016), Na mjestu koje izaziva uzdah (2016) i Dolores (2017).
139