BKG № 34 BKG 34 | Page 110

Ni rođenoj majci čak sad ne verujem Kad mi onomad, po smrti, U snu dođe Te brižno stavi ruku na rame I samo tiho prozbori: „Sine, ona te voli zbog tebe samog!“ I sada se pitam: Beše li to doista ona, Mater moja, Il' pak nešto sasvim drugo U snu mi se prikazalo Ono što se ni u gori ne spominje?... ... Čim sam prošao kako sam prošao. jun 2015. A onda će doći oganj (Suze) Udaljena morska obala i neka peščana dina Niz koju se spuštaju deca Sve obasjano bleštavom svetlošću U zemaljskoj viziji raja, I suza jedne devojčice Što s majkom leži na hridi Posmatrajući sve to Suza koja joj se kotrlja niz obraz I majka njena što je obrisa Rekavši joj samo, „Idi...“. ... Iz Kaosa braće Tavijani Suza jedne žene, suza što se isto tako Spušta niz lice, tako nenadano, A opet, tako začuđujuće divno Posle njene jetke, optužujuće tirade I ljubav jedna davno zamrla 110