i odjekuju usamljeno koraci, tada – hvata me strah. Od svega.
Od duge senke, dosadne, kao što je verno, koja varljvom igrom potvrđuje da je nestalno i ono što se zove – Ja. Od pliska reke čiji je šapat bolno nerazumljiv, a ipak shvatljiv... od koga se kosa diže...
Od debelog meseca, koji po ko zna koji put šeta istom putanjom i ravnodušno posmatra oči pune prekora i molbe. Od lišća koje u granama skriva zaljubljene ptice... Od... svega od svega... što noću srećem na ulici.
( prevod sa makedonskog: Dragica Spasovska)
Dušan Gorenčevski je rođen 28. aprila 1933. godine u gradu Negotino u Makedoniji, a umro 13. marta 1997. godine u Beogradu. Završio je Filozofski fakultet, Odsek za jugoslovensku književnost, u Skoplju. Živeo je i radio u Beogradu. Bio je član Društva književnika Makedonije, Društva dramskih pisaca Srbije i Udruženja naučnih i stručnih prevodilaca Srbije. Pisao je poeziju, drame, kritike i eseje. Sa devetnaest godina pojavio se s poezijom pod pseudonimom Dano Goran, i skrenuo pažnju na sebe nekovenkcinalnim stihovima o prolaznosti, smrti, usamljenosti, strahu. Napisao je pozorišne drame:“ Lopovi“( 1979.), „ Dođi u Ohrid“( 1980.) i radio drame: „ Ciničan krug“( 1969.), „ Samoubice“( 1970.), „ Ohridske prozne
104