Edi Matić MOJA KRV
Darko korača ispred mene . Šumsko tlo ugiba se pod njegovim čizmama i ostavlja tragove po kojima ga slijedim . Ista nam je duljina koraka , jednako preskačemo ispupčeno korijenje . Stariji vojnik iza mene gunđa i šaptom opsuje svaku pticu koja vriskom poleti iz svog skloništa prema promrzlim krošnjama .
„ Marko , koliko će ovo još trajat ?“ već me treći put Darko pita isto pitanje . Kao da mu je rat već dosadio . „ Otkud znam , jebote , dok ih ne pobijedimo , valjda .“ „ Aha , dobro , onda moramo šta prije . Imam nekog nedovršenog posla doma .“ „ Ajde bogati , ako potraje pa se Anica uda za nekog od onih šta su ostali , nać će se neka i za tebe , šta si se usra .“ „ Kad smo kod sranja …“ javio se onaj stariji u koloni , „ samo me sekundicu pričekajte “, i nestao iza žbunja . Okačio je pušku na granu pa prebacio debelu jaknu kao seljak preko blatnjave motike . Ruksak je povukao za sobom , valjda u njemu čuva rolu papira . A smiješan bio taj čiča . Kao pingvin . Zabije glavu u ramena , isturi špicasti nos i ljulja se lijevo-desno .
Ista veličina uniforme , isti broj cipela , jedino nam se one kamuflažne mrlje rasute po tkanini donekle razlikuju . Na mojoj je više žutih , a na Darkovoj zelenih . Njegova je puška imala ogrebotinu na kundaku , moja nije . Po tome smo ih razlikovali . Trebaš po nečemu razlikovati iste stvari , kao i osobe . Lakše je tako , ljudi se lako zabune . Svi osim naše majke . Jedino je ona točno znala koji je od nas dvojice sjeo na bicikl , a koji gura romobil , samo nas je ona znala dozvati pravim imenom , bez prethodnog zagledavanja u oči . U Darkove crne i moje smeđe . Slatko se smijala prijedlozima da primjerice njemu pusti kosu , a mene ošiša na kratko . Po dolasku u vojsku sve su glave ionako nalikovale jedna drugoj .
Svaki je rat težak . Znali smo da će i ovaj naš biti takav , ali znali smo i da će završiti , jer svi ratovi završavaju . Tjedan nečega što su nadređeni zvali obukom proveli smo u selu udaljenom dvjestotinjak kilometara od našeg grada , fakulteta , kafića , prijatelja i majke koja je dane provodila zgurena u fotelji uz televizor . Samo je taj televizor stalno bio uključen u kući . Svjetla su
31