Edi Matić MOJA KRV
Darko korača ispred mene. Šumsko tlo ugiba se pod njegovim čizmama i ostavlja tragove po kojima ga slijedim. Ista nam je duljina koraka, jednako preskačemo ispupčeno korijenje. Stariji vojnik iza mene gunđa i šaptom opsuje svaku pticu koja vriskom poleti iz svog skloništa prema promrzlim krošnjama.
„ Marko, koliko će ovo još trajat?“ već me treći put Darko pita isto pitanje. Kao da mu je rat već dosadio. „ Otkud znam, jebote, dok ih ne pobijedimo, valjda.“ „ Aha, dobro, onda moramo šta prije. Imam nekog nedovršenog posla doma.“ „ Ajde bogati, ako potraje pa se Anica uda za nekog od onih šta su ostali, nać će se neka i za tebe, šta si se usra.“ „ Kad smo kod sranja …“ javio se onaj stariji u koloni, „ samo me sekundicu pričekajte“, i nestao iza žbunja. Okačio je pušku na granu pa prebacio debelu jaknu kao seljak preko blatnjave motike. Ruksak je povukao za sobom, valjda u njemu čuva rolu papira. A smiješan bio taj čiča. Kao pingvin. Zabije glavu u ramena, isturi špicasti nos i ljulja se lijevo-desno.
Ista veličina uniforme, isti broj cipela, jedino nam se one kamuflažne mrlje rasute po tkanini donekle razlikuju. Na mojoj je više žutih, a na Darkovoj zelenih. Njegova je puška imala ogrebotinu na kundaku, moja nije. Po tome smo ih razlikovali. Trebaš po nečemu razlikovati iste stvari, kao i osobe. Lakše je tako, ljudi se lako zabune. Svi osim naše majke. Jedino je ona točno znala koji je od nas dvojice sjeo na bicikl, a koji gura romobil, samo nas je ona znala dozvati pravim imenom, bez prethodnog zagledavanja u oči. U Darkove crne i moje smeđe. Slatko se smijala prijedlozima da primjerice njemu pusti kosu, a mene ošiša na kratko. Po dolasku u vojsku sve su glave ionako nalikovale jedna drugoj.
Svaki je rat težak. Znali smo da će i ovaj naš biti takav, ali znali smo i da će završiti, jer svi ratovi završavaju. Tjedan nečega što su nadređeni zvali obukom proveli smo u selu udaljenom dvjestotinjak kilometara od našeg grada, fakulteta, kafića, prijatelja i majke koja je dane provodila zgurena u fotelji uz televizor. Samo je taj televizor stalno bio uključen u kući. Svjetla su
31