preprskani dukatići prodali su racionalnom Drakuli ujnin hiljadugodišnji
depozit. Brk mu se osmehne:
- Čekaj, dal bi ti stvarno uzo taj kredit? To ti ko da uzimaš deci od usta i
unucima i praunucima. . .
- Pa jeste, malo je nezgodno, al lepo nije čovek pametan na ovu skupoću. A i
voleo bih Maji da kupim nešto za Dan zaljubljenih, neke minđušice ili tako –
odgovara Drakula sebi u retrovizoru i osmehne se od uva do uva, čisto da
vidi još jednom kako mu stoje zubi. - Nisam joj ništa kupio za Novu godinu,
nisam imao para, a i nije da nisam, mogo sam bar neku sitnicu, nego, šta
znam, valjda sam bio depresivan od tih zuba. . . A, šta kažeš, nisu loši?
Sava vrati palac u usta i zadubi se u bankarske flaere u svom krilu: povoljni
krediti, aha, malo morgen, tj. kad bismo se zafrkavali! Sve nepovoljniji kredit
od nepovoljnijeg, mater im lopovsku – nervira se u sebi, al ne treba biti
malodušan, nikad se ne zna kad će zemlja da propadne, kad će da objave
bankrot, ili kad će da krene inflacija, a onda, kad sve propada, a - zna Sava –
u životu uvek nešto propada, najgluplje je da si bio baš skroz pošten.
Vladislava Vojnović rođena je 1965 u Beloj Crkvi u Banatu. Od sedamnaeste
na privremenom je školovanju i radu u Beogradu. Da bi joj Beograd ličio na
Belu Crkvu, živi u Zemunu. Diplomirala je na FDU, odsek dramaturgija i još se
formalno i neformalno odbrazovala. Piše knjige, a i za film, televiziju, radio,
pozorište i za časopise, a povremeno se bavi producentkim i predavačkim
radom. Što se književnosti tiče, objavila je tri zbirke pesama, a četvrta joj je
na putu, četiri romana i jednu zbirku priča. U svim oblastima pisanja dobila
je nagrade. Zaposlena u Domu omladine Beograda kao urednica filmskog
programa. Ima muža, dete i tri mačke.
217