- Nas niko ne pita, mi moramo da se mrznemo da uhvatimo bar njih pet za
jednu smenu inače odmah smanjenje plate, a ni zimske gume nemamo, ne
daj bože da po ovom ledu treba nekog da pojuriš službenim kolima. . .
- Štvarno ši ti budala, Šavo! Švako može u švašta da te ubedi! Pa pre iljadu
godina nišu, bre, banke ni poštojale! – zašišti najzad Drakula i krene napolje.
- Što si na kraj srca, možda nije baš iljadu, možda je petsto. . . Gde ćeš?
Drakula, da li zbog bolova u vilici ili zbog Savine nemušte priče koja ga je
nervirala, najednom je pritegnuo kragnu i izašao iz kola. Napolju se, efikasan
i striktan, odmah ustremio na veliki crveni volvo beogradske registracije i
zaustavio ga. Gleda Drakula u isprave vozača, gleda u vozača i ženu na
sedištu pored, prošeta se napred i nazad i – ugleda otvor za točenje plina. A
u dozvoli atesta nema. Bingo! Takva i takva stvar, tek je ugradio plin, vajka
se vozač, a žena mu se vrpolji.
- Ne, ne, moraču da vas išključim iz šaobračaja i da vam napišem prijavu –
strog je Drakula, a i svako bi bio na njegovom mestu, ne otvaraju se usta u
kojima su ostrugani zubi i ogoljeni živci tek tako za džaba, ako boli njega,
vala će boleti i krivca. Sava, i sam izašao iz kola da stvar bude zvaničnija,
stoji pored i trepće, podržava.
- Čekajte, nemojte, dajte da se dogovorimo – kuka vozač, ali Drakula pet
para ne daje i počinje da popunjava prijavu. Kad je već upisao datum i dok
upisuje prezime u rubriku, iz automobila izlazi žena sa mobilnim telefonom
na uvetu.
- Gošpodžo, vratite se u vožilo, vi nemate pravo da ižlažite – podvikne joj
Drakula.
- E, dobro, aj vidimo se uveče – govori žena u mobilni telefon. – Evo ti sad
jedan od ovih ovde tvojih pa mu ti kaži. Hvala ti, pozdravi Snežu!
I dok se Sava nije ni snašao, već mu je u ruci mali ljubičasti telefon koji
miriše na karmin, a iz njega dopire glas načelnika koji mu govori da pusti
njegove prijatelje, da se to tako slučajno desilo, da će čovek da uradi atest
za plin odmah posle Nove godine, srećni mu praznici, zdravo.
209