- Jeste, baš ti treba hrabar ko što je moj muž, pa da završi u zatvoru ili
povređen ili mrtav. Kakva si blesava ti bi s takvim brljala zajedno! –
agresivno je navalila Olivera i, usput, donela radikalno rešenje da skrati sve
nokte: ako se jedan slomio i mora da bude kratak, onda će svi nokti biti
kratki. Ružno je, ali je uredno.
- Ja ne znam šta ti hoćeš sad od mene! – brecnula se i Katarina.
- Hoću da se udaš i da imaš decu. Sve drugo je mlaćenje prazne slame.
Karijera je u redu, ali ti više nisi balavica. . . – otsekla je Olivera. Seckajući
nokte.
- Znaš šta, ja ću sad da krenem. I tako se osećam kao govno – sasvim se
oneraspoložila Katarina.
Bez napadačkih noktiju, i u stvarnom i u prenesenom smislu, Oliveri je
odjednom bilo žao sestre. Sela je pored nje zagrlila je.
- Ajde, mala, glavu gore, nije to ništa. Izvini ako sam bila gruba. . .
- Pa, jesi – šmrknula je Katarina.
- Pa, jebiga, ja jesam gruba, šta da radim, život me nije mazio. Zamisli kako
je ovoj deci sa mnom. Izvini. Ali znaš da te volim. Mnogo te, bre, volim, sele!
Katarina je zagrlila sestru: - I ja volim tebe, Olja.
- Ajde, naći će se neko i za tebe, mlada si – potapšala ju je Olivera po
leđima. – Samo nemoj više da postavljaš uslove za sreću.
Katarina je klimnula glavom i obrisala suze.
- I nemoj da plačeš, ovaj magarac stvarno nije bio za tebe.
- Misliš? – s nadom je upitala Katarina.
- Nemam šta da mislim, znam.
- Pa, da, kukavica. A i šljema ko sve kukavice. . .
203