- Ker se zove Rajko i neverovatno je razmažen – nije Katarina dobro čula
Galeta.
- Rekao sam kej. Mislim, vi se zovete Katarina s početnim k, kej na
engleskom – objašnjavao je nezgrapno. Kroz onu njegovu landarajuću
pamet, a bogami i kroz onu stabilnu, provuklo se sećanje na Kej, lik koji je u
Kopolinom Kumu tumačila Dajan Kiton. Mnogima je bila izrazito antipatična
ta Kej, a Gale ju je voleo više od svih ženskih likova na filmu. Žena gangstera,
žena mafijaša, a moralna i normalna. Možda malo slaba, ali moralni i
normalni jesu slabi.
- Pa, da, može kej, a može i ka. Kao Jozef Ka – nasmejala se Kej.
- Volite Kafku? – začudio se Gale.
- Pa, baš i ne. U stvari ne znam. Poslednji put sam ga čitala u srednjoj školi, a
tad mi se nije mnogo dopao . Zanimale su me samo ljubavne priče, a kod
Kafke toga baš i nema.
- A šta vas sad zanima? – oni koji su jednom bili promiskuitetni, očas se
vrate u flertujući mod.
- Sad me zanima šta ćete da popijete – nije ni Kej bila za bacanje.
- Pa, šta znam, možda kafu, možda i čaj, hladno je – pokušao je Gale da se
vrati tamo gde je trebalo da bude. Izvadio je iz džepa koverat.
- Irsku kafu, možda? – pitala je Kej i nonšalantnim pokretom uzela mu
koverat iz ruke i spustila ga u činiju s voćem.
- Pa. . . – oklevao je za trenutak Gale – Možda onda da se ne mučite s
kafom. Može viski. Sa tri kocke leda – seo je na veliku sofu i zagledao se u
zidove koji nisu bili omalterisani, a opet je u velikoj prostoriji bilo toplo i
prijatno.
Dok se Kej petljala po kuhinjskom delu te prostorije, Gale je nije baš pažljivo
posmatrao. Da jeste, video bi da mora da traži stvari kao neko ko nije kod
svoje kuće. Umesto toga, obazreo se oko sebe. Na plafonu su bile naslikane
196