- Ma, stvarno sam bolestan, a i sutra je subota. . .
- Nema veze što je subota, doneću ti pare kući.
- Nemoj, profesore, da mi donosite, jel ja kad sam bolestan najbolje se
izlečim ovde kod tašte . . .
- A, ti zapalio na pecanje u Slankamen! – dosetio se Gale.
- Ne čujem vas dobro, ovaj telefon ne valja, a i sav sam zaptiven od
prehlade. . . Nego da vam kažem, idite vi sami i dajte pare njegovoj ženi.
Idite sad odmah, to vam je najbolje. Ajde, vidimo se u ponedeljak, svako
dobro! – i prekinuo je Mileta vezu.
I, šta je drugo mogao, Gale je seo u svoj Saab 9000 sa 224 konjske snage iz
1991. A tekuća godina bila je 2015. Zaputio se ka delu grada koji mu nije bio
sasvim nepoznat, mada je retko kad tamo zalazio. Kad je bio dete koje švrlja
svuda, bila je to radnička četvrt u koju nije išao jer je njegova škola bila u
centru, a i drugari s kojima se družio; kad je bio momak jednom je posle
bioskopa otpratio tamo zanimljivu devojku, ali mu je ona pred niskom
kućom zaraslom u francuski impresionističku, a domaće seljačku roze ružu
puzavicu rekla da ima dečka u vojsci i da će se udati čim ovaj oduži dug
domovini. Nije se sećao da je ikad više otišao tamo sve do tu skoro, kad mu
je bio zatrebao inventivniji i poverljiviji auto-mehaničar nego što je to bio
njegov Paja koji mu je godinama održavao Saaba.
Napolju je počela da pada kiša, pa je uključio brisače i pojačao duvanje na
stakla da se ne magle. Nozdrvama koje su se začudile što iz ventilacionih
rešetkica ne dopire diskretni miris buđi kao obično kad je hladno i vlažno,
objasnio je da to uopšte nije taj auto koji je smrdeo; mada, opet, i jeste taj
auto koji je Gale voleo pomalo preteranom ljubavlju još od 2001. kad ga je
kupio kao polovan auto, za ipak paprenu cenu. Njegova kćerka koja je tad
bila malo dete, naviklo da se vozi u malom, starom autu, zabrinula se kako
će porodica dalje živeti kad sav novac budu dali za Saab. Pitala je:
- Hoćemo li sad imati za hleb i sir? – to je u toj fazi odrastanja najviše volela
da jede.
185