budućnosti ili bremena prošlosti. Ništa! Samo sunce i ti u zagrljaju. Sve
drugo pokvarilo bi lepotu „biti ovde”.
Nauči reč
Sedim u uglu i posmatram te kako ležiš na trosedu i zaneto gledaš film. Ti
gledaš film iako od mene ćutiš, a ja ne znam kako da te prekinem. Kako da ti
bacim u lice sav teret koji si mi navaljivao a da ne učinim da tvoja glava još
niže padne, a noga još češće kleca? Kada se ti smeješ?
Ja ne znam za mnoga osećanja, rasla sam u prašumi rastrzanih nerava i
polomljenih iluzija koje ste silom pokušavali da prilepite. Kad vodim
neobavezne razgovore, pričam kao da znam, a u stvari ne znam. Ne znam
kako izgleda, kakav je osećaj, koliko boli i da li uopšte boli! Sprečio si me ili
sam sprečila sama.
Svet te je uvek plašio, pa si ostavljao brže nego što bi tebe ostavili. Jednog si
dana kao dečak sedeo na klupi pred kućom čekajući da te se sete, da neko
dođe da te uzme za ruku i da te povede. Niko dugo nije došao. I onda i ti
tako. Udaraš, grizeš, lomiš, lomiš tako lako, čak ti se ruka brzopleto
izgovorenih reči ni za tren ne zaustavi. Posle te boli. Posle plačeš, ali ne
umeš da kažeš. Ti ni ne znaš mnogo reči, tvoja je vilica češće čvrsto stisnuta
nego pričom razglavljena. Par sitnih, uobičajenih rečenica, uglavnom
naredbi i zahteva tvoje je umeće. Ja ih znam mnogo. Meni govorenje ide od
ruke. Ja tako aktuelizujem bol, usmeravam ga negde izvan, da se vidi. Sve
računam – ako se vidi, ako ga uobličim, neće da pukne.
NIkad nisi voleo ono što Englezi zovu „small talk”. Nerviralo te je kad neko
priča priče radi, očekivao si od ljudi da uvek potegnu pravu temu. Duboki
razgovori su za one kojima sadržina njihove duše nije strana i umeju pravim
imenom da nazovu neopipljive delove sebe. Oni kojima pogled doseže samo
do svog odraza u ogledalu, ne prežvakavaju svoje nalete melanholije niti se
opterećuju nekim drugim smislom osim onog koji su imali u trenutku. Na
kraju, zar je zlo u tome koristiti obične reči, pa i njima može da se govore
velike stvari.
Prošao je čitav život. Odrasla sam. Imam lik, imam kožu, kosti, sve to drži
telo na mestu, ne baš sjajno i za pokazivanje, ali liči na sva druga tela na
svetu. Imam i jako lošu kosu koju sam nasledila od tebe. Imam i zube. Sem
108