većem broju ga nema ni u Meziji, dakle samo u Dalmaciji, i to u njenoj unutrašnjosti i na primorju.78
Na području što smo ga izdvojili kao teritorij mun. Bist. . . (osim u jednom
slučaju, v. bilj. 70) nema ni podataka ο novačenju u augzilija i legije, što je, vjerojatno, posljedica pomanjkanja natpisa.
Dosta su rijetki i kultni spomenici. U samom Bugojnu su u toku istraživanja
bazilike otkopana dva oltara s Nimfama, a nedavno je i u Zenici nađen jedan reljef
s likovima Silvana i Dijane.79 Od božanstava rimskog panteona iz Zenice potječu
dva oltara posvećena IOM Fulminatori (oba je postavio Fl(avius) Seneca ν. e. CIL
III 12763, 12771). U Zenici je bio slavljen i kult Libéra i Libère, inače dosta čest u
Dalmaciji (GZM 1932, 38; GZM 1985—86, 66 d.). Napokon, iz Zenice su nam poznati i po jedan [sacerdo]s Urbis Romae (CIL III 12767) i sacerd[os provi]nc(iae)
Delma[tiae] (CIL III 12766 + 12762), vjerojatno iz tamošnjeg svetišta u počast
božice Romae i carske ličnosti, moguće jedno od provincijskih sjedišta službenog
carskog kulta (concilium provinciaeT), kakvi su obično postojali u kolonijama i
municipijima (vidi Pogl. C/Uvoda). I ova pojava izdvaja Zenicu iz reda običnih
provincijalnih naselja, jer ukazuje na njezin veći značaj. Problem se zasad ne može
riješiti zbog nedostatka većeg broja epigrafskih spomenika, pa smo u dilemi kako
protumačiti tu pojavu. Inače, izraz sacerdos (svećenik) tipičan je za domaće, a fΊαmen (podsjećam na spomenik iz Ilidže kod Sarajeva) za rimske kultove. I noviji
nalazi rimskih zgrada u Putovićima i Tišini kod Zenice, koji još nisu potpuno objavljeni, i s te strane podvlače značaj antičke Zenice (GZM NS XXXIV (1980),55
dd.).
Jedan ex voto IOM f(ulminatori?) poznat je i iz Malog Mošunja (GZM 1893,
701, sl. 32), a iz susjednog Viteza (Han Kumpanija) potječe olovna pločica s reljefom jahača (Reitergottes), orijentalnog božanstva.80 Iako je mali broj nalaza importiranih kultova, on ipak pokazuje širok korak kojim je nastupala romanizacija.
Pojavu kršćanstva u 5. i 6. st. ilustrira niz ranokršćanskih crkava, kakve su
istražene u Malom Mošunju, Turbetu, Bugojnu i Varvari, a također i pisana vrela
(v. naprijed).81
78
9
J. Šašel, ib, str. 5. i 6, bilj. 26.
' Za Bugojno: V. Paškvalin, GZM (A), n. s. XVIII, 1963, 130, br. 36. i 37. Za Zenicu:
D. Sergejevski, GZM XLIV, 1932, 37, T. XVII, 38, sl. 1. i 38, T. XVIII, 2 i 3 (Liber i Libéra).
*° K. Patsch, GZM XIV, 1902, 14—16 = WM BH IX, 1904, 230—231.
Đ. Basler, Arhitektura, 1972, 93—97; 116—118; 118; V. Paškvalin, Adriati 6