poznati i Aelii, najčešće u Brezi23, tako nazvani po Hadrijanu (P. Aelius Hadrianusi
U7—138). Najmladi i najbrojniji sloj domorodaca s rimskim civitetom su Aureli,
(neki od njih s prezimenom Titus, po Antoninu Piju ili Marku Aureliju), najčešće
tako nazvani po cam Karakali, koji je 212. g. svojim ediktom podijelio gradansko
pravo svim slobodnim peregrinima u Carstvu24.
Po Karakalinoj konstituciji {Constitutio Antoniniana) u isto su vrijeme i sve
autonomne civitates peregrinorum prerasle u municipalne teritorijalno-političke
zajednice25.
No, postoje epigrafske indikacije koje ukazuju da je Ilidža stekla municipalni
status još prije Karakaline konstitucije, samo se ne zna je li to bio rang municipija
ili kolonije26. Ο nekom Trajanovom (Ulpii) ili Hadrijanovom (Aelii) interventu u
torn smislu nema podataka, ali neki epigrafski indiciji kao da ukazuju na vrijeme
Marka Aurelija.
Autonomni status rimske Ilidže pouzdano je potvrđen na natpisu što ga je oko
300. g. u počast cara Dioklecijana (284—305. g.) postavila r(es) p(ublica) Aq(narum)
S. . .nallidziasvjerojatnotakonazvanaposumpornomvrelu^çwaeSw/p/îMreaeC?)28 Iz
samog natpisa ne vidi se o s η ο ν a gradske autonomije, jer se ne zna koji je nukleus
građana bio nosilac te autonomije, je li to bio autohtoni peregrinski supstrat ili
su to možda bili doseljenici sa strane. Manje je vjerojatno da bi jedno banjsko lječilište samo zbog toga dobilo status municipija ili kolonije29, pa problem konstitucije
rimskog grada na Ilidži valja objašnjavati u drukčijem kontekstu događaja, o čemu
će biti kasnije govora.
Iz vremena Aleksandra Severa potječe fragmentarni natpis na kojem s?, pored
ostalih lica, navodi i izvjesni. . . Afrodisius flam[en], to jest svećenik nekog božanstva30. Flamini su bili i čuvari carskog kulta koji se obično častio u autonomnim
23
Aelii iz Breze: Ael(ia) P. . . la (?) V. Ćorovi HrԲ