moguće da ovdje imamo slučaj udaje domaće djevojke za jednog italskog kolonistu.
Sa Brotnja je i Aelia P.f. Procilla (C. 12798, a), koja se također udala u porodicu
doseljenika Safinija (suprug C. Safinius Severus), porijeklom iz Kampanije u južnoj
Italiji. Safinii su potvrđeni i u Naroni, gdje se jedan Safinius (sévir) spominje još
u republikansko doba (C. 1801 == 8421); susrećemo ih i u carsko doba (C. 1820 —
= 8423). Radi se ο posjedničkoj obitelji. Dolaze još u Saloni i Jaderu. Ονο je svakako lijep primjer disperzije Italika u priobalju Dalmacije, ali i (primjer) miješanja
domaćih i stranih putem konubija. Možemo se samo pitati, nisu li ove dvije domaće
djevojke ušle u strane (italske) posjedničke obitelji zahvaljujući svojim fizičkim i
duhovnim kvalitetama.
Kod ovako malog izbora natpisa s imenima domaćih pada u oči da su to najčešće žene udate za vojnike ili doseljenike. Od imena je najčešće Maxima (Maximus),
očito kalk nekog domaćeg imena49. Čista domaća imena su rijetka. Jedino ilirsko
ime je — Maserva iz Narone.
Među brojnim natpisima iz užeg područja oko logora na Humcu najviše ih
pripada vojnicima i veteranima. Najčešća su italska imena, ali dolaze i druga s
područja velikog Carstva — keltska, iberijska, orijentalna i druga50 (Dodatak VII).
Veterane je u okolicu Ljubuškog (pagus Scunasticus) doveo car Tiberije, kako
to potvrđuje već navedeni natpis iz Ljubuškog (postavljen u dva skoro identična
primjerka): Divo Auguste et Ti. Caesari Aug. f. Aug(usto) sacrum veterani pagi
Scunastistic(ï) /5 quibus colonia Naronit(ana) / agros dédit51. Pojava veterana u
okolici Narone nije, d