Položaj Mogorjela u uskom i barovitom prostoru između Trebižata i Neretve,62
širok nekoliko stotina metara, ne odgovara lokaciji vile rustike, a još manje palacija (pretorija), jer se ne nalazi u širem slobodnom poljskom prostoru. Mogorjelo
će postati vila ili praetorium mnogo kasnije, negdje u 5. st., nakon što je bio obnovlljen od razaranja koja su mu nanijeli Zapadni Goti na svome naletu poč. 5. st. Na
Mogorjelu se u toj fazi, izgleda, razvio jedan praetorium fundi, a s obzirom'na rusevine dviju crkava, postoji mogućnost da je bio u vlasništvu naronitanske biskupije
(Naronitana ecclesia, Farlati, II, 10). Možda bi se mogao identificirati i s poznoantičkom civitas Bretorium (Rav. V 14, 16).e3
Analogije u modularnoj kompoziciji između antičkog objekta na Mogorjelu
i rimske tvrđave Caerleon na Hadrijanovu limesu u Britaniji, i pored njihove
prostorne udaljenosti, neće biti slučajne. Naprotiv, one bi govorile u prilog teze
da je Mogorjelo u svojoj osnovi kastei (castrum).6* Modularna slicnost (baza) očito
potječe od prvobitne namjene Mogorjela, koja nam, zbog promjena nastalih rušenjima i obnavljanjima, pa iskopavanjem i višestrukom konzervacijom, vise nije
dostupna. Toj najstarijoj fazi Mogorjela pripadaju i tegule Pamiana (C. Patsch,
Herzegowina, 116—117).
Procès romanizacije i urbanizacije, koji je na donjoj Neretvi započeo čitavo
stoljeće i po prije nego u unutrašnjosti zemlje (gornja Neretva, Bosna), najveće
je rezultate dostigao u 2. st. Gradnjaurbanihnaselja, jedan od najizražajnijih vidova
romanizacije, počela je ovdje još u 1. st. pr. n. e. (Narona, Humac, Krehin Gradac,
Posuški Gradac, Stolac, Tasovčići, putne stanice itd.). Za potrebe izgradnje primjenjivane su nove, prije Rimljana nepoznate, građevinske forme, tehnike i strukture.
Tradicionalne načine gradnje u drvetu i suhozidu zamijenili su novi materijali (kreč
i malter, tesani kamen i opeke itd.). U početku su opeka i crijep dolazili iz uvoza
(iz Italije), da ih do kraja 1. st. n. e. zamijene domaći proizvodi.65 Dokaz rane prisutnosti Rimljana u Čapljini i okolici je i natpis iz Tasovčića što su ga 36/35. g. st. e.
braća Papii postavili u cast Oktavijanu (CIL III 14625), a koji smo već naprijed
naveli (v. II pogl. i bilj. 58). To je ujedno i najstariji rimski natpis u Bosni i Hercegovini.
Na žalost, ta su nam urbana i kvaziurbana naselja slabije poznata, napose
njihova arhitektura i urbanizam, jer su ostala neistražena, izuzevši, donekle, Stolac
(Diluntum).™ Rimske su vlasti forsirale izgradnju manjih gradova po pojedinim
62
Da je i u rimsko doba podruçje uz desnu obalu Neretve bilo močvarno, najbolje dokazuje
položaj antičkog (i predrimskog) naselja u Čapljini: ne dolje u ravnici, gdje se Čapljina nalazi
danas, nego visoko gore, na platou izmedu Velike i Male gradine, K. Patsch, Pseudo-Skylakovo
jezero. Prinos povijesti donjeg poriječja Neretve, GZM XVIII 1906, 367—390 = WM BH XII,
1912, 68—102. Najobilniji i najgušći nalazi rimskog naselja su na Maloj gradini iznad Čapljine
(„Grohot"), ibidem, 374—378 = WM BH XII, 1912, 81—88, Fig. 10, 11 i 17 (ovih slika u Glasniku
nema). Slična je situacija bila i na lijevoj obali Neretve, pa je putna stanica (Ad Turres, Tab. Peut.)
bila na Crkvinama podno kose Kučeljak, GZM XVIII, 1906, 381—387 = WM BH XII, 1912,
90—98, dok je domaće stanovništvo bježalo na bregovite položaje, kakva je Klepaćka gradina
(S. 98).
63
Isto kod Guida, cap. 114—115, p. 137 = Praetorium. Usp. i moj rad nav. u bilj. 61, Split,
1982, 184. — Ο Mogorjelu kao utvrdenoj gradevini poljoprivrednog karaktera vidi M. Suie 1976,
235—240.
64
T. Kurent, The Analogy in Modular Composition of Roman Fortresses at Caerleon
and at Mogorjelo, ŽA 21/1971, sv. 2, 659—662, sa 2 crteža.
65
Svi su podaci ο tome sakupljeni u mom radu: Materijali, tehnike i strukture antičkog
graditeljstva u unutrašnjosti provincije Dalmacije (Područje današnje Bosne i Hercegovine), Zagreb
1980, 41—72. Ο uvozu i izradi opeka u zemlji, str. 54. d. Ο tome usp. i E. Pašalić 1960, 82—91.
68
Ο tome: poglavlje ο Daorsima, bilj. 53.
126
plemenskim oblastima, jer su oni bili ne samo upravni centri nego i središta romanizacije. U toj su izgradnji učestvovali i domaći ljudi, ali u manjem broju i nešto
kasnije. Stari način građenja naselja i kuća (nastambi), a time i stari način življenja,
održat će se još jedino u ruralnim, a napose u brdskim naseljima domorodaca.
Paralelno s izgradnjom naselja gradue su se i komunikacije, koje su, u prvom
redu, trebale da učvrste rimsku vlast. Pa, iako su ceste u razvitku rimskog imperijalizma i jačanju robovlasničkog poretka odigrale presudnu ulogu, njihova je izgradnja imala i progresivan značaj. Ceste su omogućile lakše kontakte i promet
roba,67 olakšale ne samo izmjxmu dobara nego i protok ideja, a uz to su poticale
razvitak naselja i iskorištavanje prirodnih resursa zemlje. Sa cestama je (u našim
prilikama) došao i kraj plemenskim sukobima. Sve navedeno je i domaćima omogućivalo svestraniji privredni i kulturni napredak. Izgradnja dobrih putova imala
je i duboke sociološke učinke: učestali su medusobni kontakti peregrina, koji su
bili oslobodeni tribalnih spona, i vlasti etnarha, te ubrzali raslojavanje (domaćeg)
plemenskog društva. Pa, iako su te promjene tekle relativno sporo. te zbog prisile
okupatorske vojske i uprave nisu imale revolucionarni karakter, ipak su omogućile
postepen zamah osobne inicijative.
Za poznavanje socijalne strukture doma ćeg stanovništva, uz onomastiku,
vrlo su korisni indikatori i podaci ο robovima (servi) i oslobodenicima (liberti).
Njih su držali veteranl, vojnici, zamljoposjednici i poduzetnici, a kako smo već
vidjeli, najviše ih je bilo u samoj Naroni. Iz ranocarskog doba u naronitanskom
ageru poznat je jedino Mopsus (servus) iz Vitine.68 Robovi su bili Isante i Surus
izKrehinog Graca (C. 8500), koji su praecepto domnico pokopali kćerku. Po imenu
Isante, po svemu izgleda, da su i oni bili Grci, odnosno orijentalci.e9J