i trgovci. U to je vrijeme usée Neretve (Naron) bilo poznato i grčkim piscima11.
Kulturni utjecaji, zajedno s nastupom trgovaca, prodiru dolinom Neretve i njenih
pritoka i duboko u unutrašnjost zemlje (u tu sferu utjecaja spada i kovanje novca
Daorsa i kralja Baleja, pa helenistički umjetnički i urbanistički utjecaji na Daorsea
vjerske predodžbe — Silvan kao grčki Pan, Dijana, Herkul itd.)12· No, prilike su
se stubokom promijenile poslije pada ilirske države 167. g.; sve vise jača utjecaj
Rima i Italije. Trgovački centar u Naroni, što ga pomalo preuzimaju italski trgovci
sve vise jača, a naročito nakon defmitivnog sloma Plereja i Ardijejaca (135. g. pr.
n. e.)13. Napokon su Ardijejci, nakon osnivanja konventa rimskih građana (?),
bili preseljeni u neplodnu unutrašnjost njihovs zemlje (Brotnjo, Lištica, Posušje?)1*,
gdje im se do Augustova vremena broj osjetno smanjio (non amplius quant XX
decuriis, Plin. Ill 143). Njihovi se potomci u carsko doba tu i tamo javljaju na natpisima (Iulii, Claudii, Flavii, Aelii)15. Zemlje domorodaca, i to one najbolje, zauzeli
su doseljenici iz Italije, što je svakako izazivalo tenzije i antagonizme između domaćih
i stranaca. Na natpisima italske doseljenike ne susrećemo sjevernije od Brotnja,
tek ponekog u Konjicu.
Među značajnije epigrafske potvrde iz same Narone spada onaj u počast P.
Servilija Isaurika, koji je 41. g. (ili 48?) bio prokonzul u Iliriku (CIL III 1858 p.
1494)i6. Ne zna se koji je povod bio da mu grad podigne statuu s natpisom na
počasnoj bazi. Natpis u cast Aula Ducenija Gemina, također biv