IV LJUBUŠKI I
OKOLICA
{Ager Naronitanus)
Obadvije rimske kolonije na južnom Jadranu — Narona i Epidaurum svojim
su se zaleđem prostirale dublje u unutrašnjost zemlje. Tako je ager Narone zahvatao
(gotovo) cijelu zapadnu Hercegovinu. Na zapadu je dopirao do Imotskog
polja i tu graničio s municipijem Novensium (Runović kod Imotskog), a na
sjeverozapadu s Delminijem (mun. Delminensium) na Duvanjskom polju, oba u
zemlji Delmata1 Na lijevoj se, pak, obali Neretve nalazio municipium Diluntum
(Diluntinum)2. Pret-postavke da su se u Posuškom Gradcu i u Krehin Gradcu
(Brotnjo) razvile općine municipalnog ranga nisu potvrđene3, a bile bi u
suprotnosti i s rimskom okupa-cionom politikom. Realnije je pretpostavljati da je
prostrani teritorij kolonije radi lakšeg upravljanja bio podijeljen u manje upravne
jedinice-prefekture, a ove u paguse. U stvari, to su bile manje prirodne predjelne
cjeline, čiji se položaj i opseg može samo naslućivati po prirodnoj konfiguraciji
terena (Ljubuški, Brotnjo, Čap-ljina, Cim, Pelješac i Požablje?) Upravljanje cijelim
područjem bilo je jedinstveno sa centrom u Naroni, čije je gradsko vijeće (prdo
decurionum) imalo zakonodavnu i upravnu vlast nad cijelim agerom kolonije. U to
su vijeće dolazili i predstavnici vangradskih dekurija (decuriones), u početku
uglavnom krupni zemljoposjednici, a s vremenom i poneki domaći uglednik.
Da je jurisdikcija Narone dopirala sve do Mostara, zaključuje se po natpisu
iz Tepčića (Brotnjo), na kojem se spominju po jedan kvatuorvir i seksvir Narone4.
1
U ranom srednjem vijeku, nakon propasti Rimskog Carstva, to su podruçje naselili slavenski doseljenici Neretljani. U izvorima ih nazivaju različito: Mariant (primorci), Pagani (pogani)
odnosno Arentani (Neretljani). Njihova samostalna kneževina u teritorijalnom pogledu, izgleda,
nastavlja kontinuitet iz antike. Ο Neretljanskoj kneževini usp. Ν. Klaić, Povijest Hrvata u ranom
srednjem vijeku, Zagreb 1971, 212—220, 282. i Prilog V.
2
G. Alföldy, Dalmatien, 138, smatra da natpis kvatuorvira Plasa iz Stoca (D. Serge
jevski, GZM(A), η s.Ill, 1948,167. ss = A. i J. Šašel, ILJug. I, br. 117), dozvoljava zaključak da
je civitas Daorsa u vrijeme Flavijavaca bila atribuirana Naroni. Medutim, to demantira sam autor
podatkom da je 93. g. ova civitas još postojala (diploma vojnika COH III ALP = CIL XVI 38).
Plassi3iz Narone očito su porijeklom iz okolice Stoca — u tome je i