Napokon, potrebno je nekoliko riječi kazati i ο Deriopima(£>ernoj?e'.ï Ptol.
II 16, 5)β4, a u povodu zanimljivog prijedloga E. Imamovića65. Po Imamoviću^
Deriopi bi bili identični sa Plinijevim Deretinima (III 143), susjedima Deura (Plin
ΠΙ 142 = Derrioi Ptol. II 16, 5) iz salonitanskog konventa. Po našem mišljenju
Deretini su živjeli na gornjoj i donjoj Rami66. To je mišljenje i G. Alföldyja, a usvojio
ga je (uglavnom) i J. J. Wilkes67.
Međutim, Imamović je pošao drugim putom i povezao Deriope s hidronimom
Đerope (Djörope), starijim nazivom za Zalomku (Kolešku) na Nevesinjskom polju6s
Kako Plinije i ne spominje Deriopa, jer očito nisu imali svoju peregrinsku civitas
ne zna se kojem su konventu pripadali, a ukoliko i Jesu identični s Deretinima!
susjedima Deura = Derrioi (Ptol. II 16, 5), valjalo bi ih smjestiti negdje na granici
Salonitanskog i Naronitanskog konventa (Alföldy). Jer, ako su Deuri pripadali
salonitanskom, a Deretini = Derriopes naronitanskom konventu, pa ukoliko su
(doista) bili susjedi (Ptol. II 16, 5: Mazaioi, eita Derriopes kai Derrioi = Deuri
Plin. III 142), onda bi i njihova sjedišta valjalo tražiti negdje na granici konvenata69.
Iz navedenog bi proizlazilo da lociranje Deriopa (= Deretini) na Nsvesinjskom
polju nije u skladu s Plinijevom (i Ptolomejevom) etnografskom slikom Dalmacije,
a ni sa shvaćanjima današnjih istraživača. No, ako Deriopi nisu identični s Deretinima, otvarala bi se mogućnost njihova lociranja i na Nevesinjskom polju kao jednog
od onih etnosa koji su se u okvirima rimske upravne podjele stopili s nekim jačim
(Glindicioni?) plemenom70.
Što se tiče hidronima Djörope, starijeg naziva za Zalomku (danas se u narodu
za ovu ponornicu čuju nazivi Zalomka i Koleška), to je pitanje koje valja prepustiti
lingvistima.
Ovu etnografsku sliku šireg područja oko jugoistočne Hercegovine kompletirat ćemo ako još ukažemo da su istočno i južno od koljena Trebisnjice kod Lastve
i ceste Lastva — Grahovo — Nikšić (Anderba) — Titograd (Duklja) u okviru Naronitanskog konventa živjeli Docleatae (va.r. Docleatesed. Detlefsen) (Plin. III143).71
β4
Μαζαίοι είτα Λερριοπες και Αέροιοι. Ptol. II 16, 5. Po G. Alföldy, Dalmatien, 53 identični su sa Deretinima (Plin. III 143) u naronitanskom konventu (Plin. III 143), a susjedi su im
Deuri iz salonitanskog konventa (Plin. III 142). i J. J. Wilkes, Dalmatia, 170: Derriopes su se
nal azi li istoč no od D eur a (ok o Var var e). Ο De retini m a vidi o vdj e V p ogl avl j e.
66
Ka p roblemu interpretacije toponima „Fojnica", 1st. zap. XXXI (LI), knj. XXXV, Tito
grad 1978, sv. 1—2, 141—153.
68
Vidi bilj. 64. Deretini: v. V poglavlje.
67
I b i d em. J . J . Wi l k es , n a v . m j . , De u r e v e zuj e z a t o p o n i m De rv a R av . I V 1 9 = 2 1 8 , 5 ,
negdje u području Mezeja, nedaleko od civitas Bersellum.
68
N. mj. 152: „Ovaj apelativ Đerope, bez sumnje, da potječe od ilirskog korijena koji bez
rezerve možemo dovesti u vezu sa imenom ilirskog plemena Deriopa (Derriopes) kojeg spominje
Ptolomej, a koje se može lokalizirati nekako upravo u ovo područje". Pri tome se u bilj. 46 poziva
na Alföldyja, Dalmatien, p. 36 ff., 53, 156, 178, iako ih A. locira drugdje (bilj. 64).
69
To proizlazi iz redoslijeda plemenâ kod Ptollmeja (bilj. 64).
70
Ni A. Mayer, Sprache, 120, ne identificira Deriope i Deretine, jer su posljednji susjedi
Deurima (Plin. III 142), pa ih smješta u sjeverozapadnu Bosnu.
7
1
Dokleatai Ptol. II 16, 5. App. III. 16. Docleatium CIL III 1705, 12684, 13821 i si. — Ruševine njihova grada Duklje (Doklea Ptol. II 16, 7) leže kod ušća Zete u Moraču, u blizini Titograda. Ο Dokleatima, D. Sergejevski 1962, 99.
114
Njihova je oblast bila ekstenzivno naseljena, jer su sa svojih 33 dekurije pokrivali
široko planinsko područje od Meduna kod Titograda (Meteon Liv. XLIIII 23, 32)
i Duklje (Doklea Ptol. II 16, 7) do kaštela Salthua (kod Vilusa u Banjanima na
zapadu), uključujući i područje Nikšića (Andarba It. Ant. 338, 7 = Anderba Rav.
IV 16, 19 = Sandema Tab. Peut)72 koju neki autori dovode u vezu i s etnikom
Derbanoi (App. 111. 28)73, kojima inače nisu određena sjedišta. Preko njihova je
têntofija vodila magistralna cesta Ad Zizio—Leusino (Panik) i dalje kroz Crnu
Goru: Sallunto (= Salthua)—Sanderua i dalje do Skadra (Tab. Peut.). Isti pravac
s manjim razlikama u nazivima stanica ima i It. Ant. (338, 6—8, 339, 1—5)74. Na
tome se putu nalazio i jedan od značajnijih plemenskih centara Dokleata — k(astellutn) Salthua u Rijecanima kod Vilusa, istočno od doline Trebišnjice. Potvrđen je
natpisima koji spominju Agir(r)a, sina Epikada, prvaka (princeps) k(astelli) Salthua
i Gaja, također sina Epikada, koji je bio princeps civitatis Docl(e)atium76. Odatle
se jedan put preko Grahova polja spuštao u Risan76. Na tom je putu živjelo i crnogorsko pleme Ridana, koje je Evans povezao s antičkim Rhizonitae (Liv. XLV
26, 15)77, podanicima Rhiziniuma (Rhizinium), kasnijeg rimskog municipija, pa ih
Plinije vise ne spominje.^
72
Ethni ko n A nd a r uan o r[ u m] C I L I I I 8 3 7 0 , G o r až de u B o s ni j e p o g r e š n o č i t a nj e E v a ns a
(ARI,731883, str. 91, Fig. 10a). Usp. K. Patsch GZM VI, 1894, 53. d.
W. Tomaschek 1880, 559. E. Swoboda, Octavian und Illyricum, Wien 1932, 72. Ν.
Vulić, Glas SKA, 160, 23. dd.
74
D . S e r g e j e v s k i 1 9 6 2 , 8 1 — 9 2 , s popisom literature, s t r . 1 0 4 — 1 0 5 . U s p . P . M i j o v i c ,
Nekoliko opažanja ο rekonstrukciji antičkih i kasnoantičkih puteva kroz Crnu Goru, Materijali
XVII,751980, 133. d.
N. Vulić, Spom. 98, 1941—48, 299. D. Sergejevski 1962, 100. d., si. 15 i 16.
76
A. Evans ARI 1883, 88. d. D. Sergejevski 1962, 89, 99, D. i M. Garašanin, ICG,
177. M. Pešikan—Parović, Planinsko zaleđe Rizinijuma, Beograd 1980, 1—82. lsta, Starinar
XXIII, 1972, 62—71, i Materijali, XVII, 1980, 21—32.
77
Rhizonitae Liv. XLV 26, 15. Rhizonites Steph. Byz. u FHG I. Rhizonitan (na novcima),
. Brunšmid, 1898, 95. Usp. Rhizinium Plin. III 144.
115