civitates. Κεο municipij Diluntum se spominje još samo 533. g., kada je već rimska
vlast u Dalmaciji bila propala.
I, napokon, iz Stoca potječe natpis što ga je nedavno objavila V. Atanacković Salčić (Tribunia 5, 1979, 13—17, si. 2 i T. VII). U pitanju je stela sa tri akroterija i
titulusom u kojem se nalazi natpis manima Caesidio Quadratiano patri pientissimo
q{ui] vixit annos [L]XXX (?). Terti{a)nus et Quadratianus filii feceru[n]t. Nadena je na
ulazu u Stolac iz pravca Mostara, u Ulici 29. novembra, čini se pored neke starije
komunikacije, ali po mišljenju autorice, u sekundarnom položaju na nekom mlađem
(?) groblju, dok bi antičku nekropolu valjalo tražiti na lokalitetu Čairi, na desnoj
obali Bregave. Čini mi se da je grob mogao stajati i pokraj rimske ceste, koja je u
Diluntum ulazila upravo lijevom obalom Bregave, i izgleda u blizini ove ceste.
Caesidii su porijeklom iz srednje ili južne Italije (vjerojatno posjednici ili obrtnici
sa svojom libertinskom familia). Kod nas su još poznati iz Salone (CIL III 8956,
14262, 2 i 2254; 8955 i BD 39, 1916, 125), odakle su vjerojatno došli i u Stolac
(moguće i preko Narone, gdje, inače, nisu zabilježeni). Sudeći po imenskoj formuli i
kognomenima na -ianus, spomenik spada u kasni principat (3/4. st.) a pruža
nam još jedan primjer, dosta kasne, disperzije Italika u primorskom pojasu
Dalmacije. Moguće je porodica bila libertinskog porijekla, koja je i dalje nosila
gentile svojih nekadašnjih gospodara. Inače je ovaj nalaz dobar prilog poznavanju
topografije Diluntuma.
Ill
OSTALE CIVITATES JUGOISTOČNE HERCEG0V1NE
{Glinditiones, Melcumani, Deraemistae)
Etnička slika predrimske Hercegovine u njenoj protohistorijskoj fazi dosta
je nejasna ne samo zbog oskudnosti izvora i njihove različite interpretacije nego
i zbog promjena koje su se zbivale među plemenima: neka su se plemena, ona man ja,
stopila s jačim etnosima, ili su jednostavno bila preslojena i apsorbirana od jačih
osvajača (takav je bio slučaj s Manijcima, koje su apsorbirali Ardijejci)1, druga
su odselila u bliže ili u dalje krajeve, kao, na primjer, Autarijati u područja istočno
od Drine, a, kako neki smatraju, i Parteni {Partnern) s juga, gdje ih smješta Plinije
(III 143) na sjever oko današnjeg Titova Uzica. Prema tome, na etnografiju Ilira,
napose onih u kraškom jugoistočnom području, ne smijemo gledati statički, nego
dijalektički, u stalnom kretanju, što je i inače odlika stočarskih populacija.
Inače, prema današnjim shvatanjima, stanovništvo Hercegovine je u starije
i mlađe metalno doba u kulturnom i etničkom pogledu bilo dosta homogeno, što
nam potviđuju i vijesti antičkih pisaca, ali prvenstveno arheološki materijal i običaji
(prvenstveno pogrebni), te antroponimija, koja gotovo bez izuzetka pripada istočnom ilirskom onomastičkom području2.
Na području današnje južne Bosne, Hercegovine, Crne Gore, te manjeg dijela
zapadne Srbije i sjevernog dijela Albanije, što ga je zauzimao Naronitanski konvent,
živjclo je u 1. st. pr. n. e. čak 89 plemena (civitates)3, od kojih je u carsko doba
1
C. Patsch, Herzegowina, 40. d., Manijce smatra tračkim naredom. Za Pseudo-Skylaka
Manioi su, pak, ilirski narod (Ps. Skyl. 24. Periplus emendatus, M. Suic, Rad JAZU; 306, 1955,
172, 174): Μανιοί. —Άπο öe Νέστων εστίν 6 Νάρων ποταμός' [6 όέ εϊςπλονς ε'ις τον Νάρωνά
εσΤ ι>
. ϊ °^ στενός' είσηλεϊ όέ εις αντον και τριήρης, και πλοία εις το ανω εμπόριον, απέχον άπο
ν(Ά(χσσης στάδια π, Οντοί όέ είσιν Ιλλυριοί] fftroç Μανιοί. [Λίμνη όέ εσπ το ιϊαο) τοϋ εμποQiov μεγάλη, και ανήκει ή λίμνη ε'ις Ανταοιάτας, ïfti'oç Ίλλυοικόν. Cfr. Μ. SuiĆ, IstOČna jadranska obala u Pseudo Skilakovu Periplu, Rad JAZLJ, knj. 306, 1955, 134, bilj. 34 i 172 dd. M.
Suić, GZM N. S. VIII U953), 111—129.
2
Po Patschu, ibidem, 41. tračkom etničkom supstratu na Jadranu pripadali su i Daorsi, i to
na osnoyu jedne Hekatcjeve vijesti kod Stefar.a Bizantinca: Daorsioi ethnos Thrakion, cf. C. et T.
Mulleri, Fragm. hist, graec, Parisiis 1841, Hecatei fragm. 130, u latinskom prijevodu: Darsii,
gens Thraciae (ibidem). Patschevo mišljenjc nije potvrdila ni arheološka situacija, ni onomastički
materijal (antroponimija).
3
Plin. III142 M. Varro LXXXVHII civilatcs eo (se. Naronam) ventilasse auctor est. — Inače,
Varon je kao polihistor pouzdan, a bio je i dobar poznavalac prilika u Iliriji, jer je služio u vojsci
sto ju je 78. g. pr. n. e. protiv Delmata vodio prokonzul Gaj Koskonije (Eutr. Brev. a. u. c. VI,
i. 4); usp. M. Zaninovié 1966, 30. J. Šašel, AV 21—22 (1970—71), 301.
102
103
Ι --■*-.