upozorava na neke lingvističke konkordancije između tračkog istoka i zapadnog
Balkana. Ta homonimnost obuhvata etničke, hidrografske i topografske nazive,
kao što su — po Patschu — Scirtones (Scirtari), Asamum, Adzizium, Nestos, Salona,
Baloie, Saldae, Bryges, Manioi i još poneke. Narona bi, po tome, ležala u području
koje je pripadalo tračkim Manijima, koje su kasnije potčinili ilirski Ardijejci i
pretvorili ih u kmetove29. Međutim, novija arheološka i lingvistička istraživanja
nisu potvrdila mišljenja ο tračkom porijeklu Daorsa. Arheološka istraživanja su
pokazala da se na ošanićkoj Gradini radi ο istoj kulturnoj faciès kao i kod ostalih
plemena centralnog ilirskog područja: kod Tračana je zastupljena incineracija,
a inhumacija kod Daorsa, kao i kod njihovih susjeda; od keramike je, pak, zastupljena domaća keramika protoilirskog tipa30. Isto pokazuje i onomastika koja pripada jugoistočnom ilirskom imenskom području, s imenima Epicadus, Temus
Gentius, Firmes, Monunius, Glavus, Plassus, Zanatis, Annaeus, Bato itd.31
U ilirsko porijeklo Daorsa, izgleda, nisu sumnjali ni Rimljani. Iz konteksta
Livijeve vijesti (45, 26, 13—15) iz 167. g., kad je Daorsima dana immunitas, moglo
bi se zaključiti da Livije ne izdvaja Daorse od ostalih Ilira kojima se odreduje upola
manji danak (ceterisque Illyriis vectigal dimidium impositum eius, quod régi (se.
Gentio) pependissent), dok Apijan porijeklo Daorsa izvodi od imena Daorto (Daortho), kćeri Ilirija, mitskog eponima Ilira, od koje, navodno, potječu i Darsioi
(Αάρσιοί)32.
U kasnorepublikansko i ranocarsko doba Daorsi su cinili posebnu upravnu
i etničku zajednicu (civitas pzregrinonini). Izvori ih spominju pod nešto različitim imenima kao Daversi (CIL III D. XVI = XXIII, 2), Duersi Plin. III 143
(Mommsen i Detlefsen imaju lekciju Dauersi), Daorsei Liv. XLV 26, 14, Daorsoi
Polyb. XXXII 18, 2, Daorsôn na noveu; Daoursioi Ptol. II 16, 8, Darsioi App.
III. 2 i Daorizoi Strab. VII 5. Usporediti i etnik Daverzus (Brambach 742)33. Kod
nas se uvriježio oblik Daorsi (Polibije), što su ga na noveu upotrebljavali i sami.
U ranocarsko doba brojili su svega XVII dekurija (Plin. III 143), ali je njihov
politički i kulturni značaj u ranije doba morao biti veći, jer su, vjerojatno, oko
sebe okupili i neka manja plemena koja su živjela na istoku njihove oblasti (Ljubinje, Popovo polje, Plana, Fatnica itd.?). Kao peregrini, i Daorsi su služili u
augzilijarnim jedinicama, koliko znamo, većinom izvan domovine, tako: Annaius
29
K. Patsch, GZM XVIII, 1906,466, po vijesti Teopompa, kod Ateneja VI101. C.Patsch,
Herzegowina, 43. J. J. Wilkes, Dalmatia, 4, 23, 27, 164. G. Alföldy, Dalmatien, 47, smatra,
Daorse iliriziranim Tračanima. Patsch je, inače, u svom članku Daversi, RE IV, 1901, st. 2231.
smatrao Daorse Ilirima („ein illyrischer Volkstamm in Dalmatien"). Usp. Z. Marié 1973a, 109—
110.
30
Β. Čović, Osnovne karakteristike materijalne kulture Ilira na njihovom centralnom podruçju, Simpozijum 1964, 95—111, posebno 108. d. Z. Marié 1973 (Daorsi), 117—121 (arheološki
materijal s Ošanića) i Z. Marié 1976, 250. d.
3
1
R. Katičić, Suvremena istraživanja ο jeziku starosjedilaca ilirskih provincija, Simpozijum
CBI, 1964, 29. d. R. Katičić, Die illyrischen Personennamen in ihren südöstlichen Verbreitungs
gebiet, ŽA XII/1, 1962, 95—120. Z. Marié 1973a, 117.
32
Ilirije {Illyrios), sin Kadma i Harmonije, mitskih vladara Ilira, App. 111. 2 (ed. P. Viereck et
A.G. Roos, Lipsiae, 1962, p. 327). I po Liviju, Daorsi su Iliri (45, 26), ali je 167. g. njihov tretman
drukči ji zato što su se odmetnuli tek u toku borbe od Gencija, dok su se ostali odmetnuli incolumi
Gentio.
33
Daverzus, Brambach 742 = CIL XIII 7507, Bingium, cfr. Th. Mommsen, Ephem. epigr.
V, 183, 242 = C. Patsch, RE IV, 2231 (godina nije navedena).
94
pravai f. Daverzus miles ex coh. IIII Delmatarum, u Germaniji34, a Venetus Diti f
Daversus, pedes coh. III Alpinorum, vojnička diploma iz Salone od 13. VII 93. g.35
Venetus, sin Ditov, prvi je Daors koji je pismeno potvrđen kao rimski građanin
Î93 g·n·e·)· Međutim, da je bilo Daorsa koji su to pravo i prije stekli, kao, na primjer,
T. Flavius Blodif. Plassus, njegova supruga Flavia Tatta i sinovi T. Flavius Epicadus,
p Flavius Laedio aed{ilis), IHI vir i. d. Naronae, a vjerojatno i njihov sin i brat
Laedio, koji im je i postavio spomenik, potvrđuje ovaj natpis iz Stoca što navodi
domaće ljude koji su, vjerojatno, civitet dobili još od Vespazijana, Domicijanova
36
oca
Gledana kroz Ošaniće, materijalna kultura Daorsa snažno je prožeta grčkim
(helenističkim) utjecajima. To napose vrijedi za importiranu g«a?/na-keramiku37,
za razvijenu novčanu privredu (kovanje vlastitog i upotreba novca susjednih naroda)38, a posebno za helenistički urbanizam na Ošanićima. Nakon intenzivnih
iskopavanja (1963—1980), danas je dosta dobro poznata urbana struktura daorskog
grada na Ošanićima (od oko 300. do oko 50. g. st. e. ?), jedinog poznatog ilirskog
grada na jadranskom području39.
Ruševine grada koji M. Suić 1976, 16 définira kao model autohtonog grada
„smještene su na krševitom platou i grebenu iznad današnjeg sela Ošanići kod
Stoca u Hercegovini, upravo iznad mjesta gdje potok Radimlja izbija iz kanjona
i ulazi u plodno Vidovo polje. Ruševine kuća, manjih gospodarskih zgrada i stepeništa naziru se na svim dijelovima grebena koji je visok oko 250 m, a na vrhu
kojega se nalaze ostaci moćne utvrde s kiklopskim zidovima, danas mjestimično
očuvanima i preko šest metara. Na krševitom platou ispred utvrđenja nalazi se
gradski trg, zatim ostaci javnih zgrada (medu njima je i hram, I. B.), golema cisterna
i neke zajedničke gospodarske zgrade . . ."40
Obrambeni objekti, gradeni u ranijem periodu grada, izgrađeni su megalitskom
tehnikom, bez upotrebe maltera, sa pravilno otesanim kvaderima većih dimenzija
34
CIL XIII 7507 = I. Rhen. 742, Bingerbriick.
. . . pediti Veneto Diti f. Davers(o), et Madenae Plarentis filiae, uxori eius, Deramist{ae)
et Gaiof. eius, dakle i supruzi Madeni i sinu Gaju, CIL III D. XVI p. 859 = XXIII p. 1996, rep.
Salonis, extat Florentiae, izdata 13. VII 93. g. n. e. Usp. i Th. Mommsen, CIL III p. 282, 2032. —
COH III ALP je još od ranog principata boravila u Dalmaciji (logor na Humcu, nedaleko Bigeste).
Domaći su u njoj služili od druge polovice 1. st. Takvi su još Sep. [Epica]dus Pir(amï) i Plares Annaei, oba VAHD 53 (1950—51), 226, br. 35, obojica po imenima domaéi ljudi iz jugoistočne Dalmacije, moguée Daorsi (?). Usp. G. Alföldy, Die Personennamen, 194, 267 (1. st. n. e.).
36
D. Sergejevski, GZM, n. s. III, 1948,167. d. = A. ij. Šašel, ILJug. I, br. 117: T.Flavio
Blodif. j Plasso patri j pientissimo an(norum) L I et Flaviae Tattae matri j s an(nonim) XXXX bene
meritae / et T. Flavio Epicado fratri / an(norum) XII et T. Flavio Laedioni / [ . . . · ] aed(ili), IIII v;>(o)
i(ure) diieundo) Naronae, / [ . . . ] Laedio f (Urns') vivos (!) sibi et s(uis) f(ecit), Stolac, druga pol. 1. st.
n. e. Cf. D. Rendić-Miočević, VAHD 52 1950), 47. T. Flavius Laedio je u susjednoj Naroni
obavljao najviše dužnosti. Usp. i R. Katičić, ŽA XII, 101: A. Mayer, Die Sprache, 90.
37
Z. Marié 1972—73,179 ss. = WMBHLSVI, Heft A, Sarajevo 1979, 11—15; Z. Marié
1975—76, 5—99, posebno 38—46 (Pokretni arheološki materijal) = WMBHLS VI, Heft A, Sara
jevo 1979, 89—95, s odgovarajuéom dokumentacijom.
38
Z. Marié 1973 (v. bilj. 2), 237 ss, T. I—IV (novei kralja Baleja, grada Pharosa, Dirahija,
rimski republikanski novei, novae grada Anaktoriona (?) i Korinta). Z. Marié, Dva nova primjerka daorsijskog novca sa gradine Ošanići kod Stoca, Godišnjak CBI—X1II/11, 1976,253—259.
39
Interpretaciju arhitektonskih objekata usp. Z. Marié, 1972—73, 174—179. Usp. i Z.
Marié 1975—76, 29—38 = WMSHLS VI (19/9), 78—89.
40
Z. Marié 1976, 247. Na str. 251. navodi i hram. Za taj objekat M. Suie 1975, 80, s oprezom navodi „ostaci objekta koji je po svoj prilici imao ulogu kultnog mjesta". Usp. Đ. Basier,
yradina na Ošanićima kod Stoca, Naše starine 3 (1955), 79. d. Cfr. Z. Marié 1972—73, 1975—
76. ι 1978 23—67, T. I — XLVI.
35
95