π
MUNICIPIUM DILUNTUM U STOCU
(Daorsi)
Od svih plemena iz jugoistocnog ilirskog jezičnog područja na tlu današnje
Hercegovine najjače su pod utjecajima helenizma bili Daorsi {Daorsei Liv. 45,
26), što je kod njih i dovelo do ranijeg prijelaza iz starijeg u mlađe željezno doba,
odnosno u protohistoriju. Tako se kod Daorsa već u 2. st. pr. n. e. na novcu javljaju
i prvi tragovi pismenosti (legenda. Λαορόεών). To je, dakle, bilo ne samo prvo autohtono kovanje novca na istočnojadranskom području nego i prvi tragovi pismenosti na širem području naše zemlje. Sve je to, u stvari, naviještavalo počstak novoga
doba, osvit historije1. I daorski je novae bio kovan po uzoru na grčke (helenističke)
kovove, kako su ih radili i drugi ilirski gradovi na južnom primorju (Scodra, Lissos.
pleme Labijata i vladari Gencije i Balej i drugi). Pa, iako se radi ο gotovo savremenim kovovima, s osnovnim oblicima preuzetim iz istog izvora, novci Daorsa
ipak nisu bili jednostavna kopija ni grčkih, a ni novaca Gencija, Skodre ili Lissosa2.
I, tako, dok su ostala ilirska plemena u unutrašnjosti, posebno ona u današnjoj
Bosni, ali i druga u Hercegovini, još prilično dugo živjela u uvjetima vojne demokracije, na jugu se — prema granicama Grčke —· još od četvrtog stoljeća stare ere
stvaraju promjene koje pomalo pripremaju prijelaz na novi stil života, koji se na
sjeveru obično naziva latenskim, a na jugu helenističkim, već prema jačini i snazi
kulturnog prožimanja glavnih centara utjecaja. Pa iako su te promjene bile lagane
i spore, i nisu izravno i do kraja zahvatile cijelo područje Bosne i Hercegovine,
pomalo se mijenjao ne samo način života (a s njim i životne potrebe) nego i
političke i društvene strukture i njihova organizacija. Danas već možemo
potvrditi da je to bio u prvom redu rezultat sve jačih kulturnih prožimanja kao
posljedica poja1
Danas je poznato ukupno devet primjeraka s legendom DAORSÖN: 1 je u Berlinu, 2 su
u Bec^j, 2 u Splitu, a 4 u Sarajevu. Samo se za novčiće iz Zemaljskog muzeja u Sarajevu zna da potječu s Ošanića, dok za ostalih pet nisu poznate okolnosti nalaza.
2
Ο ilirskim kovovima vidjeti: D. Rendić-Miočević, a) Prolegomena ilirskoj numografiji.
Godišnjak CBI — ΠΙ/1965, 77—93; b) Ballaios et Pharos, AJ, V (1964), 83 ss.; c) Neki problem;
tipologije i kronologije novca ilirskog kralja Gencija, Num. vij., god. XVI, br. 27 (1969), 1 ss. i
XVII/28 (1970), 1 ss.; d) „Ionios to genos Illyrios" i novci grčko-ilirskih kovnica na Jadranu, Adriatica (1970), 347—372; e) Ilirski vladarski novci u Arheološkom muzeju u Zagrebu, VAMZ VI—VII
1972—73, 253—267. I. Marović, Iz numizmatičke zbirke Arheološkog muzeja u Splitu, GodišnjakCBI,knj. XIII/11, 1976 (A. Benac sexagenario dicatum), 222 ss. Z. Marie, 1973, 237—255 =
WM BHLS VI, Heft A, Sarajevo 1979, 183—200, T. I—IV.
88
čanih trgovačkih dodira, i sve dubljih upoznavanja, s juga iz Grčke i južne Italije,3
a na sjeveru kao rezultat osvajačkih prodora srednjoevropskih Kelta (Keltoi), nosilaca latenske kulture1. Novi se utjecaji u Hercegovini ne manifestiraju jedino u
pojavi grčkog importa (nakit, oružje, keramika i dr.), ili u pojavi helenističkog
urbanizma na Ošanićima, glavnom gradu Daorsa, nego i u pojavi novih društveno-političkih odnosa, koji su se manifestirali stvaranjem prvog plemenskog saveza
na širem području jugoistočne Ilirije (Illyn's Strab. II 5, 20, VII 7, 4 i drugi) i njegovim prerastanjem u prvu ilirsku državu negdje u 4. st. pr. n. e., jedinu državno-političku formaciju što su je Iliri formirali u svojoj historiji, kojoj su pripadali i
Daorsi.
Nakon sloma ilirske G,[