(Eravisci Plin III 148) Tacit (Germ. c. 28, 43) potvrduje da govore „Pannonica lingua"107, što po analogiji možemo proširiti i na druga plemena, iako se po arheološkom materijalu jasno izdvajaju dva izrazita kulturna kompleksa, zapadni, keltski,
i istočni, panonski, koji se po onomastici određuje kao ilirski108. Još se u 3. st. i u
Panoniji spominju neke civitates, tako Hercuniates i Iasi, a u Bosanskoj Posavini
Breuci i Oseriates109. Pored rimskih, orijentalnih i provincijalnih božanstava, živo
se štuje i domaći Silvan pod raznim atributima i specifikacijama110./
II. DIO
CIVITATES U HERCEGOVINI
Od osamdeset devet civitates iz Varonova doba (R. rust. I 17, 2; II 10, 7 d.;
Ill 14, 4), u ranocarsko doba na području današnje Hercegovine nalazimo sedam
što manjih što većih plemenskih zajednica {civitates) (Plin. Ill 143). Varon nije dao
poîmenicnu listu plemena naronitanskog konventa, ali njih djelomično navodi
Plinije (III 144, u dvije liste). Od ranocarskih civitates u Hercegovini su živjeli:
Daversi var. Duersi (decuriis XVII), Deretini (XIIII), Deraemistae var. Deraemestae
(XXX), Glinditiones (XLIIII), Melcumani (XXIIII), Nare(n)si (CII), Vardaei (XX).
Njima još valja dodati Plereje (Pléraioi Strab. VII 5,5 i 7, Palarioi Λρρ. 111. 10),
koiesuRimijani, zajedno s Araîjèjcima, svjadaïi 13*5. g. st.^e. Dio zapadne Hercegovînê~Xoko Gruda) držali sujveć Delmatae. Šve su ove civitates brojile nekih
125ÖÖÖ ljudi, upola manje od današnje populacije Hercegovine. Naseljenost antičke (i
predantičke) Hercegovine bila je dosta e kstenzivna. Etnička homogenost se ogleda
u jedinstvenoj onomastici, koja je tipična za jugoistočno ilirsko onomastičko područje, a također i u jedinstvenoj materijalnoj i duhovnoj kulturi. Ovdje je procès
romanizacije započeo poldrug stoljeća pr;je nego u unutrašnjosti ilirske zemlje.
Pojédinci su u doba principata sticali civitet, ali ni ovdje sve do Hadrijana η\μ bilo
municipalnih gradova domaćeg stanovništva. Počeci urbanizacije unutrašnje Ilirije
počinju za Flavijevaca. Uz dvije kolonije, u kojima su bili naseljeni italici, u Naroni
i Epidaurumu, epigrafski je potvrđen samo municipium Diluntum u Stocu. Kolonije
sujisnovane na teritoriju Plerejai Ardijejaca, koji su bili adtribuirani timkolonijama.
Najveći broj peregrinskih civitates bio je urbaniziran (municipaliziran) tek u vrijeme
Karakale (212. g.). Moglo bi se pretpostaviti da su Naresi, najjače pleme područja,
dobili municipij u Konjicu i nešto prije. Gradansko pravo im je (svima) elijevsko
i aurelijevsko, rijetko julijevsko, klaudijevsko i ulpijevsko, a češće i flavijevsko.
Disperzija italika išla je dolinom Neretve i njenih pritoka, a pravih agrarnih kolonista uglavnom u arealu kultura loze i masline.
Razvitak svih civitates razmotrit ćemo u prvih šest poglavlja (poglavlja I—VI).
107
Tac. Germ. c. 43: . . . Osos Pannonica lingua coarguit non esse Germanos . ■ . Usp. A.
M o c s y 1 9 5 9, 5 9, 1 2 3 . d . i P a nn o ni a . ' c ol . 5 3 6, 7 6 7. T ac. G e r m, c. 2 8, n av o d i i t o d a s e n e zn a J es u Π
se Aravisci (Eravisci) odvojili od Osa, germanskog naroda, ili Osi od Araviska i odselili u Germaniju, jer im je isti govor (podv. 1. B.), ustanove i običaji. Inače, kako kaže A. Mocsy, Pannonia,
col. 536, ne može se uvijsk odrediti kojim su jezikom pojedine grupe u Panoniji govorile.
108
A. Mocsy 1959, 144. d.; ali ako se uzme 300-godišnja simbioza Kelta i llira, čisto jeziénih i imenskih grupa i nema, I s t i , Pannonia, col. 536.
109
A. Mocsy, Pannonia, col. 609. Isti 1959, 124: plemena Breuka, Oserijata i Skordiska
u dolini Save dugo su ostala barbarska, do 3. st. pa i dalje.
10
1
A. Mocsy, Pannonia, col. 741—744.
74
75