'
b) Prefekturalna uprava (od Augusta do Vespazijana)
Nakon početnih strogih mjera pacifikacije, vojne vlasti su ubrzo stupile u
kontakte s plemenskim predstavnicima, u prvom redu s prvacima iz redova domaće
aristokracije. Plemenima (civitates peregrinae, Plin. Ill 141—144), kojima su na
čelu na različitim nivoima stajali tribalni prvaci (principes)*7, formalno je vraćena i
priznata njihova unutarnja autonomija. Sva je vlast, pa i civilna, međutim, bila u
rukama vojske. Nakon sloma Batonovog ustanka (6—9. g. n. e.), položaj autohto-nih
župa se pogoršao što su morale ubuduće davati regrute za rimske augzilijarne
jedinice (alae, cohortes, 'Dio LV, 29), isprva izvan provincije, a kasnije i u zemlji.
Bile su im povećane i kontribucije, a po ratnom pravu, oduzet i dio plodnog zemljišta, pašnjaka i šuma (ager publicus populi Romani), kao i rudišta, dok su mnogi
Iliri završili u ropstvu. Od jakih vojnih snaga koje su Rimljani prikupili u Iliriji
i Panoniji (exercitus Illyricus) u vrijeme ustanka28, u Dalmaciji su ostale dvije legije,
leg. VII u Gardunu (Tilurium) na Cetini, i leg. XI u Ivoševcima (Burnum) na Krki,
s nekoliko ala i kohorta. U Panoniji, kao pograničnoj pokrajini, garnizonirale
su tri legije, XV Apollinaris u Ljubljani (Emona), VIII Augusta u Ptuju na Dravi
(Poetovio) i IX Hispana (najvjerojatnije) u Sisku (Siscia) na Savi, s brojnim pomoćnim jedinicama. Svaka je vojna jedinica pokrivala svoj okupacioni teritorij, na
kojem je glavni autoritet i administrator bio vojni prefekt (praefectus, Liv. XLIV,
3), po čemu se ovo prelazno doba od okupacije pa do prenosa stvarne vlasti na
domaće civitates i naziva prefekturalnom upravom. Taj se sistem uprave poklapa
s vladavinom careva iz Julijevske i Klaudijevske dinastije, koje su prema ilirskim
provincijama vodile opreznu i suzdržanu politiku. Flavijevci su uveli slobodnije
političke odnose proširivši bazu nosioca vlasti i na dômace prvake, te time vratili
î sankcionirali unutarnju autonomiju domaćim župama (civitates peregrinae). Bio
je to rezultat političkog oportuniteta Vespazijanove stranke radi potreba za srebrom
i financiranja rata i ostvarenja Vespazijanovih projekata (Tac. Hist. II 81, 82, Suet.
Vesp. 16, 3), među kojima i velikog projekta municipalizacije i urbanizacije i izgradnje obiju provincija (otvaranje rudnika, izgradnja limesa, osnivanje kolonija
u Sisciji i Sirmiju, formiranja flotilja na Savi, Dravi i Dunavu itd.). Vespazijan je
počeo s liberalnijim dijeljenjem civiteta i u unutrašnjosti zemlje (civitet su dijelili i
Julijevci i Klaudijevci, ali u ograničenijem broju), što je stvorilo i uvjete za formiranje prvih municipija na Uni, Vrbasu i Drini, kao baza za prijelaz s okupacije
na municipalni upravni sistem.29
Na epigrafskom su materijalu vojni prefekti kod Japoda i Liburna potvrdeni
još u toku delmatsko-panonskog ustanka (6—9. g. n. e.)30, a kod Mezeja, Desi27
No biles Liv. XX XI 28; XLIV 31. Pr incipes Li v. X L V 2 6. Dy nas tai Polyb. III 18,1; V 4,3Proteuontes App. 111.23 i Cass. Dio XLIX 37 (za Segestiku).
28
Bo g atu literatu ru n avo di A . Bet ζ , Unt ers uch un gen . . , 1 , bilj. 1 . Us p. V eil . II 1 1 3 , 1 :
iunctis exercitibus quique sub Caesare fuerant, quique ad eum vénérant, contractisque in una castra
decem legionibus, septuaginta amplius cohortibus, XIV alis, et pluribus quam decem veteranorum
milibus, ad hoc magno voluntariorum numéro, frequentique équité regio (se. Rhoemetalces, Thraciae
rex, II 112,4), tanto denique exercitu, quantus nullo umquam loco post bella fuerat civilia . . ., v.A.
Betz, Untersuchungen, 4 i 62 d.; J. J. Wilkes, Dalmatia, 88—152, posebno 95—104; A Mocsy,
P a n n o n i a , c o l. 6 1 2 , 6 1 7 .
2
9
J. Šašel, La fondazione délie città flavie quale espressione di gratudine politica, u:La
città antica corne fatto di cultura, Atti del convegno di Como-Ballagio 16—19 giugno 1979, Como
1982, 1—11, s kartom gradova koje je osnovao Vespazijan. Izvori: Tac. Hist. II, 81, 82. Suet. Vesp.
16,3. Tada se javljaju prvi Flavii u Dalmaciji, dok ih u Noriku, Panoniji i Meziji još nema.
30
. . . ?? bello Batonianopraefuit Iapudiai et Liburn . . . CIL V 3346 Verona. Cf. C. Patsch,
WM BH, VI, 1899, 116.
60
tijata i Melkumana (?) u Neronovo doba.31 I sa Privilice kod Bihaća potječe vrlo
fragmentarni natpis što ga je Patsch restituirao u obliku . . . pr]aefec[tus civ]itati[s. . .
(CIL III 15065). K. Patsch se nije mogao odlučiti ο kakvom se prefektu radi, da
li ο prefekturi stalnog karaktera, ili su ponekad prefekti bili postavljeni i prema
potrebi, odnosno kada se „htjelo posebno revnog i poslušnog prepozita odlikovati
naslovom prefekta".32 Ovaj je natpis ujedno i jedina potvrda da se plemenska župa
službeno nazivala civitas.
Vojne su prefekte imale i panonske civitates, što ukazuje da su u stvari bile
u pitanju uhodane forme što su ih Rimljani prakticirali u novoosvojenim područjima
u prelaznoj fazi sve do uvođenja pune peregrinske autonomije, odnosno do formiranja municipalne administraeije.33 U Panoniji se kao prefekti spominju Antonius
Naso, centurio, praefectus civitatis Colapianorum (CIL III 14387) između 45. i 63.
g.,aL. Volcacius Primus praef. cohortis I Noricorum, praef. ripae Danuvii et civitatium Boiorum et Azaliorum