Batonov ustanak
Posljednji očajnički pokušaj podjarmljenih Ilira da se oslobode tuđinskog
jarma izbio je 6. g. η. e, a neposredni mu je povod bilo skupljanje danka i
novačenje mladih ljudi u rimsku vojsku za rat protiv Kslta u Galiji.60 Te se godine,
kako to navodi Velej Paterkul, koji je i sam kao visi oficir učestvov ao u ovom ratu,
pod jesen pobunila cijela Panonija i Dalmacija (provincija Ilirik), pa je u Italiji
zavladao silan strah od provala Ilira i Panona {cum universa Pannonia, insolens
longae pads, bonis, et adulta viribus Dalmatia, omnibusque tractus ejus gentibus
in societatem adductis consilii arma corhpuit {. . .). Quin etiam tantus hujus belli
metus fuit, ut stabilem ilium, et firmatum tantorum bellorum experientia, Caesaris
Augusti animum quateret atque terreret Veil. II 110). 61
Ο počecima rata, koji je za Rimljane bio jedan od najtežih poslije punskih
{gravissimum omnium externorum bellorum post Punka Suet. Tib. 16), detaljnije
nas izvještava Dion Kasije:
„Dalmati su se osjećali potlačeni zbog danka koji su davali. I dosad su se
silom držali mirno, ali kada je Tiberije po drugi put krenuo u rat protiv Kelta . . . .
a njima (tj. Delmatima) naredio da i oni pošalju nešto vojske, zbog toga se sakupe,
pa ugledavši svoju omladinu u cvatu, nisu odoljeli, nego se na poticaj nekog Batona
Desitijatskog malo njih pobunilo te porazilo Rimljane koji su na njih krenuli, na
što su im se pridružili i ostali. Nakon njih su se pobunili i Breuci, panonsko pleme,
te sami izabrali za vođu drugog Batona Breučkog i krenuli na Sirmij i na Rimljane
u njemu ..." (LV 29). 62
Kada Dion Kasije govori ο Dalmatima, on (očito) misli na sva (ili većinu)
ilirska plemena u provinciji Dalmaciji, kakva je ova pokrajina bila u njegovo doba
krajem 2. i početkom 3. st. kada je on bio namjesnik Dalmacije (224—226), odnosno
Gornje Panonije (226—228). Iz ovih Dionovih podataka proizlazi da je početak
ustanka, kojem su prišli i Delmati, Breuci i druga plemena, planuo u zemlji Desitijata, negdje u dolini Bosne ili Vrbasa, u današnjoj Bosni.63 Pobuna je, kako navodi
Dio, nastala na poticaj nekog Batona Desitijatskog, kasnijeg vode ustanka.
Opsade Sirmija i Salone nisu Ilirima donijele većih uspjeha i prednosti u ratu.
Uto su ih Rimljani pobijedili i negdje na Dravi, dok je Baton Desitijatski doživio
poraz u Dalmaciji, pa se povukao Breucima u Panoniju odakle su oba Batona nasta60
Dio LIV, 34,3; 36, 2—3; LV, 2, 3—4. Veil. II, 96, 2—3. Suet. Tib. 9. Oros. VI, 21. Aur.
Viet. Caes. 1, Epit. 1. Usp. Th. Mommsen R. G. \\ 21 i CIL III p. 415. G. Zippel 1877, 303.
V. Gardthausen, Augustus, I, 171; II, 173.
6
1
C. Vellei Paterculi Historiae Romanae ad M. Vinicium consulem, II, 110—116; ο borbama
u unutrašnjosti Uirika, c. 114, 115.
62
Napadnuti su rimski građani, pobijeni trgovci i veéi broj vojnika (opressi cives Romani,
trucidati negotiatores, magnus vexillarium numerus ad internecionem in ea regione, quae plurïmum
ab imperatore aberant, caesus . . ., Veil. II, 110, 6). Ovaj Velejev podatak indicira da su već tada
i u unutrašnjosii Ilirika bile razmještene neke posade (vexilla). Dio LV 29, ed. J. Melber, Vol.
III, B T, 1982, 205: τα'ις γαρ εσ φορ αΐς τάιν χρη μ άτων ο'ι Αελμάτα ι βαρννόμεν οι το ν μεν εμπρο σ^Ρ.
χρόνον και άκοντες ήσύχαζον ώς δ' ο τε Τιβέριος επί τους Κελτούς το δεύτερον έστράτευσε, και
Ούα/.έριος ΜεασαλΙνος ό τότε και της Αελματίας και της Παννονίας αρχών αυτός τε συν εκείνψ
εστάλη και τό πο λ ύ τοϋ στρατού σ υ νεξήγαγε , και τίνα και αψεΐς δύ ναμιν πέμψαι κε/. ενσ&έντε;
συνήλΆόν τε επί τούτω και την ηλικίαν σφών άν&οΰσαν ε'ιαοί, ούκέτι διεμέλλησαν, αλλ' ενάγοντος
α υ τ ο ύ ς ό τ ι μ ά λ ι σ τ α Β ά τ ω ν ό ς τί ν ο ς Α η σ ι δ ι ά τ ο ν τ ό μ ε ν π ρ ώ τ ο ν ο λ ί γ ο ι τι ν έ ς έ ν ε ω τ έ ρ ι σ α ν κ α ι τ ο υ ς
'Ρωμαίους επελ &όντας σψίσιν εσψηλαν, έπειτα δε εκ τούτον και οι άλλοι προσαπέατησαν. καί
μετά τοντ ο και Βρενκοι ΙΊαννονικ όν ε&ν ο ς Βάτ ωνα και αυτοί ετεοον προστ ησ άμ ε νοι , επι τε τό
Σίρμιον καί επί τους- εν αύτω 'Ρωιιαίονς ώομησαν.
63
Veil. II 110.
5fr
vili ratovanje na gerilski način. U isto su vrijeme i Rimljani pod Tiberijevim zapovjedništvom pljačkali i palili breučku zemlju (Dio LV, 30). M
Iduće, 7. g. η. e. August je protiv Ilira i Panona poslao i drugu vojsku pod
zapovjedništvom nećaka Germanika, koji je najprije pobijedio Mezeje u zapadnoj
Bosni, a zemlju im opustošio. U meduvremenu je došlo i do neodlučne bitke kod
Volcejskih moevara {pros tois Oulkaiois helesi, LV 32, 3) na rijeci Vuki u Slavoniji
(Dio LV, 30—32).65
Slijedeće, 8. g. došlo je i do pregovora ο miru, jer su obje strane bile iscrpljene
borbama, ali do mira ipak nije došlo jer su Rimljani tražili potpunu predaju ilirske
vojske. Ove se godine zbio i presudan događaj ustanka, pobjeda Rimljana negdje
na rijeci Bathinus {apud flumen nomine Bathinus Veil. II, 114, 4), najvjerojatnije
današnja rijeka Bosna, 66 te odmah zatim i predaja Batona Breučkog, kome su
Rimljani za nagradu predali vlast nad Breucima, ali pod njihovom zaštitom. Nato
je Baton Desitijatski uhvatio svoga breučkog imenjaka, dao ga ubiti, te sam stao
na čelo narodnog otpora.
Porazom na rijeci Bathinus 3. VIII 8. g. n. e. (CIL I 2 p. 248, cf. 323 d.), bio je,
u stvari, završen rat u Panoniji {Bellum Pannonicum). Rat se nastavio samo u provinciji Dalmaciji, dobrim dijelom u planinskim područjima Bosne. Uskoro je Germaniku pošlo za rukom da zauzme tvrdi Splaünon, Splonum (negdje u Lici?)
(Dio LVI, 11, 1—2), a zatim i susjednu utvrdu Raitinon (LVI 11,3. d.), Retinium
{Raetinio CIL XIII 7023), a Tiberije Seretion {Serétion Dio LVI, 12, 1) sve ilirska
utvrđenja {castella i oppidd) negdje oko Une u zapadnoj Bosni. Te je godine, očito,
bila primirena i zapadna Bosna (Mezeji i drugi) (Dio LV 33—34 i LVI 11—12). 67
U srednju i istoenu Bosnu, u zemljs Desitijata i Pirusta i drugih manjih plemena,
borbe su prenesene tek u proljeće 9. g. Iz Vellejeva se opisa vidi da je Tiberije u ljeto
9. g. na čelu jake armije prodro i u zemlje Desitijata i Pirusta, u onaj dio Dalmacije u kojem je bio legat upravo Vellejev brat Magius Celer {In qua regione, quali
adjutore legatoque fratre meo, Magio Celere Velleiano, usus sit, ipsius patrisque
[tj. sam Tiberije i njegov otac] ejus praedicationem testatum est, et amplissimorum
donorum [honorum, ed. C. Tauchnitiana], quibus triumphans eurn Caesar [sc. Tiberius) donavit, signât memoria, Veil. II115,1). 86Iste je godine, nešto prije Tiberija
84
E. Pašalić, Questiones . . . 1975, 421. ss.
Cass. Dio LV, 32, 3 Ouolkaiois hélesi (Palača?). Viet. Epit. 41 paludem Hiulcam (Ulcam?).
Tab. Peut. VI 2 Ad labores pontis Ulcae (Bobota?). Zosim. 11 18 Hmne batheia. Ennod. panegyr.
diet. Theodor. VII, 1, 206 Ulca fluvius. Opis bitke daje Veil. II 112, 4—6. Usp. A. Mocsy, Pan
nonia, col. 546. B. Saria, RE XXI, 2 col. 2482 ss. D. Pinterović, Mursa, 1978, 32. Ostalu literaturu v. TIR L 34 Budapest, 1968, 24. s. v. Statio Ad labores pontis Ulcae i 64. s. v. Hiulca palus.
66
apudflumen nomine Bathinum Veil. II, 114, 4. Rijeka Bathinus kao paleografs ki, epigrai'ski,
lingvistički i topografski problem, 1. Bojanovski, 1974, 193—199, i ostalom literaturom. Usp A.
Jagenteufel, Die Statthalter der röm. Provinz Dalmatia . . ., 1958, 9. (col. 2 i 3).
67
Splonum CIL III 1322, Zlatna u Daciji; Splaûnon Dio LVI, 11, 14. Za lokaciju, usp. I.
Bojanovski, Baloie — rimski municipij u Šipovu na Plivi, ARR, VII, 1974, 359. dd. —iRaetinium CIL XIII 7023, Zahlbach in Rheinhessen; Raitinon Dio LVI, 11, Golubić kod Bihaća (v.
Pogl. 20). Seretion Dio LVI, 12,1, negdje u Pounju, usp. J. Šašel, Seretion, ŽA 111/1—2, 1953,
265 — negdje na putu od Siska do dinarskog razvoda.
68
Veil. II, 115,1: „Cezar (tj. Tiberije) je svoje misli i oružje okrenuo prema drugom opasnom
ratu, onom u Dalmaciji. Na koji je način moj brat Magius Celer Velleianus služio kao pomoćnik
i namjesni k, ο tome svjedo če izjave samog Tiberija i njegova oca (tj. August a) i pofvrđ uj e sj ećanje
na velike darove koje mu je Cezar darovao u vrijeme svog trijumfa". Ovom malom digresijom
iz Velejeva privatnog života željeli smo ujedno podsjetiti i na čovjeka, Magija Celera Velejana,
koji js, kako izgleda bio prvi poznati nam podnamjesnik u Bosni, a koji je dosad u literaturi bio
prešućen.
65
51