Skribonije Libo.20 Tako se rimski građanski rat prenio i u našu zemlju, te se sve
vise raspirivao jer je Cezar nakon pobjede kod Farsala (48. g.) protiv pobunjenih
Delmata i pompejevaca poslao dvije legije, koje je predvodio propretor Kvinto
Kornificije, ali bez odlučnijeg uspjeha, samo je pokrajina bila opustošena i iscrpljena. Iste je godine u pomoć Kornificiju uputio i konzulara Aula Gabinija s jakim
snagama, ali je ovaj usput zbog napadaja Japoda imao teških gubitaka. U zimu
48/47. g. dočekaše ga i Delmati u klancima kod Sinodija (Balina Glavica) i Andetrija
(Muć), na putu iz Drniša u Salonu, i teško poraziše. U krvavim prepadima Rimljani
su izgubili preko 2000 vojnika, 38 centuriona i 4 tribuna. Sam Gabinije je dopao
rana, od kojih je i umro u Saloni poč. 47. g.21 (Na torn istom putu je 34. g. st. e.
doživio poraz te bio ranjen i Oktavijan.)
U toj po Cezara vrlo teškoj situaciji u borbe se upleo i njegov vojvoda Publije
Vatinije, te svojom flotom prisilio Marka Oktavija da napusti opsadu Salone i
Epidaura, koje su branili Cezaru odani i vjerni gradani i vojnici.22 Borbe s pompejevcima bile su završene na Jadranskom moru tek kada je Vatiniju pošlo za rukom
da razbije Oktavijevo brodovlje kod Šipana ili Šćedra.23 Tek je tada u Iliriku bila
uspostavljena vlast Cezareva propretora Kornificija (Bell. Alex. 47). Rat protiv
Delmata se nastavio, a vodio ga je Vatinije iz Narone (App. 111. 13). U ogorčenim borbama (u pravcu Delminija?) Vatiniju je pošlo za rukom da zauzme šest
jakih delmatskih opiduma (Vatinije im u svom pismu Ciceronu ne navodi imena),
ali se zbog oštre zime (frigus Dalmaticuni) morao povući s bojišta u Naronu a da
rata nije završio.24
Borbe su se još više zaoštrile nakon Cezarove smrti (15. III 44. g.). Delmati
su i dalje s velikim uspjehom ratovali protiv rimskih orlova. Godine 44. st. e. uništili su negdje na prilazima Imotskom i Duvanjskom polju pet rimskih kohorti pod
zapovjedništvom senatora Bebija (App. 111. 13) i zaplijenili im bojne znakove
(signa). Nato se i Vatinije povukao iz Narone južnije u Dirahij, a Delmati su povratili Salonu (Dio XLVII, 21, 6).25
U takvoj situaciji nije bilo mogućnosti za neke značajnije pothvate i u unutrašnjosti Ilirije. Tek su se četiri godine kasnije, prilikom diobe države u Brundiziju
(40. g.), novi triumviri Marko Antonije i Oktavijan složili da zajedničkim snagama
20
Salona: Caes. civ. Ill, 9, 1—8. Ο opsadi Salone M. Abramić, Forschungen, vol. I, 2—3.
Glavni izvor ο borbama izmedu Cezarove i Pompejeve strane je Apijan (111. 12, 27, 28).
Usp. Hirt. bell. Alex. 42. Liv., perioch. CX. Flor. IV, 2, 31—33, Dio XLI, 40. Usp. G. Zippel.
1877, 201—213. G. Veith, Zu den Kämpfen der Caesarianer in Illyrien, Bulićev Zbornik, 267—274.
G. Novak, 1944, 40. Za Gabinijevu vojnu: App. 111. 12, 27, 28. Hirt. bell. Alex. 42. d. Usp. G.
Veith, Die Feldzüge des C. Julius Caesar Octavianus in Illyrien in den Jahren 35—33 ν. Chr..
Schriften der Balkankommission, Wien 1914, 82. i dalje. G. Zippel, 1877, 206. G. Novak, 1944.
43. F. Šišić, 1925, 94. M. Zaninović, Delmati I, 30.
22
Bell . Al ex . 46 , 4 7. Ci c. ad fam. V , 9, 10 a, 10 b, 11 . CIL I 2 , p. 17 9. A pp . 1 11 . 13 . U sp. G.
2
1
Zippel, 1877, 207. dd. F. Bulić, Stridon, 71. G. Novak, 1944, 44, M. Zaninović, Del
mati I, 31.
23
Hirt. bell. Alex. 46, 47. Isa se predala Vatiniju, koji je 42. g., iako nije pokorio Delmate,
proslavio triumf de Illurico (C1L I2, p. 179). Izvore i literaturu v. F. Šišić, 1925, 94. i bilj. 47. Cf. S.
Gunjača, Tri preživjela prethrvatska toponima (Tauris, Tilurium i Osinium), Ispravci i
dopune starijoj hrvatskoj historiji, knj. II, Rasprave, izd. "Školska knjiga,, Zagreb 1973.
1—8, smatra da je ipak u pitanju Šćedro (Tauricula — Torcola — Torta).
24
Cic. ad fam. 10b: . . . sex oppida vi oppugnando cepi; unum hoc quod erat maximum, quater
a m e j a m c a p t u m . . . e x q u a n i v e s , fr i g o r a , i m b r e s d e tr us e r u n t . U s p . M . Z an i n o v i ć , Po d r u čj e N er e t v e k a o v o j n i m o s t o b r a n r i m s k e a n t i k e , u : D o l i n a r i j e k e N e r e t v e . . ., M e t k o v ić 1 9 7 7 , S p l i t 1 9 8 0 ,
177.
25
App. 111. 13, 25. Cic. Phil. X, 13d. Liv. Epit. CXIII. Veil. II, 69, 3, 4. Dio XLVII, 21,
3. d. Usp. G. Zippel, 1877, 208. dd. V. Gardthausen, Augustus und seine Zeit, I, 57, 161, 318.
F. Bulić, Stridon, 72 d. M. Zaninović, Delmati I, 31.
40
pokore buntovne Delmate (semper . . . bellicosi Cic. fam. V, 11, 3), a granice države
prošire u unutrašnjost, preko dinarskih planina i u panonske prostore. Za namjesnika Ilirika postave pjesnika i govornika Azinija Poliona (Asinius Pollio, konzu
40. g.) sa zadatkom da pokori makedonske Parthene i Delmate. Polion je, izgleda,
uspio da 39. g. ponovno zauzme Salonu, dok je delmatsku zemlju opustošio i opljačkao. Od ratnog pli