u rudnicima Ljubije; Apolon i Nemeza i neki drugi, i oni većinom štovani od stranaca. Kultove orijentalnih bogova donijeli su vojnici i stručnjaci s Orijenta (iz Frigije,
Sirije, Egipta i drugih zemalja), medu njima su Izida i Serapis, Atis i Kibele (Magna
Mater); Jupiter Dolihenski, vojnički kult iz Dolihe u Komageni (Sirija); pa Mitra,
Sabazije i drugi kultovi. Tračkog su porijekla tzv. Trački konjanik i Dunavski
konjanici. Svaki od ovih strihih kultova nosio je sa sobom i svoju specifičnu liturgiju i filozofiju, soteriologiju i eshatologiju, što je najjače dolazilo do izražaja po
velikim gradovima Panonije i Dalmacije (Salona, Narona, Iader itd.), ali je i u
unutrasnjosti Dalmacije ostavilo brojne tragove. Sve to je dovelo do kultuog sinkretizma, to jest do kontaminacije domaćih kultova sa stranim, pa se Silvan u nekim
aspektima približio Liberu — Dionizu (Bacchus), Merkuru (grč. Hermes), a cini
se i Heraklu (Herakles), božanstvu složenog karaktera, najjačem od lju F