prazno, i kako je upravo u to doba, kada se život uglavnom povratio u domaće
tokove, u uvjetima naturalne privrede i ekonomske autarkije proživljavalo
relativan prosperitet. Ipak, unutar općeg nazadovanja u 5. i 6. st, nazadovalo je
i graditeljstvo (u kvalitetu zidanja, u njegovim tehnikama, strukturama i materijalu). Pa ako, ipak, govorimo ο izvjesnoj renesansi umjetničkog izraza domaćeg
stanovništva, to se u prvom redu odnosi na veliki broj tipološki različitih bazilika,
što je očito posljedica njihova funkcionalnog, liturgijskog razvitka, a posebno na
njihov bogati kameni namještaj, obrađen u vidu rezbarija na tokarskom kolu.
Tada se pred opasnošću od barbara grade i brojni profani objekti, ali samo utvrde
(castella, réfugia). Svaka, pa i manja, župica imala je svoju utvrdu, u čemu se ogleda autarkija i u obrambenom pogledu, jer je centralna vlast bila daleko, a njezina
vojna sila slaba. No, ni taj razmjerno gusti niz manjih, pogledu zaklonjenih utvrda
refugijalnog karaktera, nije mogao spasiti i sačuvati stari poredak. Krajem 6. i
početkom 7. st. u naletima mladih i ekspanzivnih naroda, medu njima i Slavena,
bio je uništen i svijet kasne antike, a njegove utvrds i crkve najvećim dijelom sravnjene sa zemljom. No, bilo ih je i takvih koje su preživjele invaziju. Tada je došlo
i do bitnije promjene etničkih odnosa, ali su se tu i tamo sačuvale i enklave romanskih starinaca, preko kojih su neke tekovine i tradicija antičke civilizacije i dalje
živjele, pa antička kultura i civilizacija nije posve propala. Značajnu je ulogu u
tome imalo kršćanstvo, glavna duhovna snaga srednjeg vijeka..
LITERATURA
G. Novak, Pogled na prilike radnih slojeva u rimskoj proviaciji Dalmaciji, Hist. zbor. I,
Zagreb 1948, br. 1—4, 139—152. J. Šašel, Faktori ekonomskog i socijalnog razvitka na području
zapadnog Balkana na prelazu iz praistorije u rimsku antiku, JIČ, br. 1—4, Beograd 1974, 3—10. E.
Pašalić, Pogledi na ekonomiku u unutrašnjosti rimske provincije Dalmacije, Godišnjak ID BiH,
X, 1949—1959, Sarajevo 1959, 297—331 = Sabrano djelo, Sarajevo 1975, 317—343, gdje su preneseni i ostali autorovi radovi. M. Zaninović, The Economy of Roman Dalmatia, u: Aufstieg und
Niedergang der römischen Welt, II, Berlin—New York 1977, 767—809. G. Alföldy, Die Sklaverei
in Dalmatien zur Zeit des Prinzipats, Acta antiqua Ac. Se. Hung., IX, 1961, 121—151. I. Bojanovski, Antičko rudarstvo u unutrašnjosti provincije Dalmacije u svjetlu epigrafskih i numizmatičkih izvora ARR VIII—IX, Zagreb 1982, 89—120, T. I—VIII, s literaturom nav. u bilj. 1, 3 i 48.
R. R ο go sic, Veliki Ilirik (284—395) i njegova konačna razdioba (396—437), Zagreb
1962.
354
III DIO
DODACI — APPENDICES
/. RIMSKO VOJNIŠTVO U DALMACIJI I PANONIJI
U toku velikog ilirskog ustanka 6—9. g. n. e. Tiberije je prikupio u Iliriji jake
snage, koje su se sastojale od deset legija, vise od sedamdeset kohorti, deset ala,
vise od deset hiljada veterana, k tome još i od dobrovoljaca i jake konjice tračkog
kralja Remetalka (Veil. II 113, 1, ν. Pogl. III/b, bilj. 28). Bila je to najveća koncentracija trupa što je uopće viđena nakon gradanskih ratova (. . . . tanto denique
exercitu, quantus nullo umquam loco post bellafuerat civilia Veil. II, 113, 1). Te se
snage proejenjuju na vise od 120 hiljada Ijudi. Sam Tiberije je raspolagao s pet
legija i odgovarajućim brojem auxilia (Exercitus Illyricus). To je ona vojska koja
je stalno boravila u Iliriku (. . . exercitus qui in Illyrico mer ébat Veil. II 109, 5).
Pet legija i potrebna auxilia (pomoene jedinice, kohorte i aie) još su mu doveli konzulari Aulo Caecina i Silvanus Plautius. . . ex transmarinis. . . provinciis (Veil.
II 112, 4), u stvari, iz Makedonije i Maie Azije. Neke su od tih legija poznate, a
druge nisu. Legio VIII Augu 7FF