Japodska je, dakle, umjetnost i u rimsko doba sva bila okrenuta kultu mrtvih.
Razvijala se u istim uslovima kao i u drugim dijelovima rimskog Ilirika, kasnije
Dalmacije i Panonije, pod jakim utjecajima iz Panonije i Norika, a svakako i iz
Italije, ali je pri tome sačuvala, koliko se to po poznatom materijalu može pratiti,
i svoj autohtoni izraz „crpeći svoje korijenje iz mnogo starijeg razdoblja i domaće,
lokalne tradicije" (D. Rendić-Miočević).
valja tražiti i etruščanske utjecaje, to je već prilično jasno, kako to proizlazi iz etrurske umjetnosti 6. do 4. st. pr. η. e-, pa čak u nekim elementima i predominantno.113
Ljudske i životinjske figure vrlo su česti elementi i japodske ikonografije (na
kamenim urnama dolazi 17 muških, 9 ženskih i 1 dječija figura). Stoga se danas
vise ne bi moglo prihvatiti Patschevo mišljenje da su ,,bihaćki građani i seljaci. .
voljeli jednostavne (misli geometrijske) motive", što ga je iznio na osnovu tada
još malog broja poznatih figuralnih spomenika.114 Pa ipak je ovo Patschevo mišljenje utoliko tačno što su u Pounju na nadgrobnom spomenicima, na urnama,
stelama i titulima, doista česti astralni motivi: krug, koncentrični krugovi, točak,
rozeta na vitlo, polumjesec i drugi, za koje se smatra da su uzeti iz keltske kulturne
baštine; neki vjerojatno još kao simboli, makar i podsvijesno, iako ne i kao supstitutivni elementi za ljudski lik.115 Ljudski i životinjski likovi su kod Japoda bili
omiljeni ne samo na urnama (od životinjskih likova prikazani su konji, bik, vepar,
panter (?), ribe, gmizavci i fantastička bića što ih susrećemo i na etrurskim sepulkralnim spomenicima)116 nego i na stelama, od kojih su neke, monumentalnog
formata, izrađene u plastičnom reljefu koji, inače, ne dolazi na urnama. Takva
je i već spomenuta stela rimskog centuriona (iz Golubića?), ulomak stele sa dva
portreta iz Čavkića (Založje),117 pa funebralni prizor Herakla i Omfale (?), a možda i
neke stele monumentalnog profila, takoder iz Golubića, što ih je nepotpuno opisao
F. von Handel,118 a koje su se, na žalost, u meduvremenu izgubile.119
13
1
Ο stelama Daunije: S(ilvio) Ferri, Stele „Daunie", Bull, d'arte del Ministero dalla Publica
Istruzione, 4, Ottobre-Dicembre 1967, 209—221, T. I.—III. Isti, Ricerche archeologiche del Gargâno dal 1961 ad oggi, u Atti del Convegno storico-archeologico del Gargano, 8, 9, 10 novembre
1970, Foggia, p. 167—187. Isti, Problemi e documenti archeologici II (XI). Stele Daunie — una
nuova figurazione di Erinni, Academia nazionale dei Lincei, Rendicoiiti, ser. VIII, vol. XXVI,
fasc. 5—6, Magio-Giugno, 1971, 341—349. M. L. Nava, Stele Daunie I i II, Firenze 1980. Usp.
i B. Gabričević, Antička nekropola u Sinju, VAHD 76, Split 1983, 78. i bilj. 167. D. Rendić-.
-Miočević, Umjetnost Ilira u antičko doba, Posebna izdanja ANU BiH knj. LXVII, CBI knj,
11, Sarajevo 1984, 65—80. N. Cambi, Sepulkralni spomenici antropomorfnog karaktera ..., ibidem
105 dd. Vidi i bilj. 112. — Ο repertoaru etruščanske umjetnosti, G. Mansuelli, Etrurien und
die Anfänge Roms, u zbirči: Kunst und Welt, Holle Verlag, Baden-Baden, II Auflage, 1980, passim,
si. 6,15, 16, 18, 23, 40, 43, 46, 52 itd., sve objekti sepulkralnog karaktera (kamene urne i sarkofazi).
Sve su to srodni oblici s onima iz Pounja (Golubić i najuža okolica), zajednička im je osnovna
ideja i stil, a također i tehnika. Vidi i A. Ciattini—V. Melani—F. Nicosia, Itinerari Etruschi,
ed. Tellini, Pistoia, 1971. s brojnim ilustracijama.
14
1
GZM VII, 1895, 581 = WMBH V, 1897, 235. Dotad, naime, još nije bilo nalaza ljudskih
portreta, delfina, lavova, konja itd., pa ni biljnih ornamenata. — Što se tiče ornamenta, japodska
geometrijska umjetnost preferirala je pleter (radilo se šestarom). Biljnih ornamenata zato i nema.
15
1
Kao primjere vidi GZM VII 1895, 577. i d., sl. 5, 6, 7, 8, 12. i XII, 1900, 174—175, sl.
6 (Krnjeuša). D. Sergejevski, Sporn. 77, 1934, 9—10, sl. 8 i 9 (Krnjeuša). Usp. I. Čremošnik.
GZM (A), n. s. XII, 1957, 169—171, T. II i III. —Usp. A. Stipčević, Kultni simboli kod Ilira,
Posebna izdanja ANU BiH, knj. LIV,CBI 10, Sarajevo 1981, 16. i d., 82. i d. Usp. i B. Gabričević,
dj. nav. u bilj. 113, 1983, 75. dd., gdje se opširno raspravlja ο smislu supstitucije pokojnikova lika
solarnim simbolom.
16
1
B. Raunig 1972, 35—37, T. II, 8, 9 i 10; T. III 11 b, c, e, f, itd.
17
1
Steh centuriona, v. bilj. 101. Založje: I. Čremošnik, GZM (A), n. s. XIII, 1958, 129
T. VI, 2.
18
1
F. von Handel kod W. Tomaschek, Zur Kunde der Hämus Halb-insel, 1882, 469 pod
d) i IV/470, V/470, VI/471, VII/471 i IX/472.
19
1
Mnogi antički spomenici iz Bihaća i okolice imali su zlü sudbinu, jednostavno su propali.
Takva je sudbina većine spomenika koje je objavio Tomaschek (bilj. 118), pa nenadoknadivi
gubitak urni iz Ribjća, osim jedne (D. Sergejevski, Japodske urne, GZM, n. s. IV—V, 1949—50,
322
50). G. 1978. propalo je 27 lapida s nekropole „Dolovi" u Golubić R