pogrebne povorke, pogrebno kolo, bojne igre i si.), za koje se smatra da su se razvile iz domaće tradicije s plitko urezanim konturama likova i predmeta. Takva
se, naime, tehnika graviranja kod ostalih Ilira ne susreće, a ni u prethistorijskoj
umjetnosti općenito.103 Vjerojatno je takvoj tehnici pogodovao i domaći (lokalni)
meki kamen, poznat kao bihacit, u koji su se lako mogle urezati konture.
Stilska i sadržajna analiza ove arhajske umjetnosti podijelila je stručnjake u
dvije osnovne grupe: na one koji ih smatraju proizvodima domaće umjetničke
tradicije, pa ih datiraju vrlo rano, u vrijeme od 6. do 4. st. pr. n. e., te na one koji u njima vide upli fR&