Založja (I. Čremošnik, GZM 1959, 107, T. I, 1—3) odjeveni su u odijelakoja
se pojavljuju i na situlama, te vjerojatno prikazuju heroizirane ratnike. Ženska
(duga) haljina je zvonolikog oblika s naboranim donjim dijelom (što je izraženo
sa dvije ili tri vertikalne crte) kao na urnama iz Ribića (GZM 1949—50, 52, T.
III, 1—2, IV, 1 i V, 1, str. 56—57, si.5). Nakit: fibule, narukvice, đerdani, igle, naušnice, prstenje i drugo uglavnom potječe iz grobova (V. Radimsk y, GZM
1892, 301. i d.^= WMBH I, 191, si. 3 — 6 (D. S a r g e j e v s k i , n. dj., 55.
i d , si. 2 i 3). Ženska marama (kapa) je prikazana na steli anonimnog centuriona
(D. Sergejevski GZM 1948, 174, T. III, 2). 8 8
Duhovna se kultura Japoda najbolje reflektira na vjeri i posmrtnom kultu,
koji se može pratiti po bogatom inventaru triju nekropola kroz kasni halštat i laten
sve do rimskog vremena, u rasponu od 8. st. pr. n. e. pa do 1. st. n. e. Sahranjivanje
je biritualno, inhumacija u pravilu za doniaće stanovništvo (supstrat) i incineracija
za potomke panonskih doseljenika (superstrat).89 Broj skeletnih grobova s vremenom
opada, pa inhumacija u 1. st. n. e. doživljava svoj kraj.90 U latensko doba jasno je
vidljiva tendencija porasta ukopa u urnama, koje su u ranije vrijeme od zemlje,
a krajem prethistorijske epohe se, uz keramičke, pod italskim utjecajem najprije
koriste kamene urne u obliku cilindra, a uskoro i urne u obliku kvadra, za koje
Marié smatra da su u Pounju doživjele brojne dopune i dobile lokalni karakter.91
Prilozi u grobovima su bogati i raznovrsni, a za željezno doba karakterističan je
potpun nedostatak oružja u grobovima.92 U posljednjoj fazi aktivnosti japodskih
nekropola (Pritoka, Ribići, Golubić), u poredenju s ranijim fazama, snažniji su
rimski i provincijalni elementi, kao što su fibule, narukvice i mamuze, posljednje,
bez sumnje, iz opreme rimskih konjanika.93
Od vjerskih kultova su u rimskoj antici zastupljena domaća božanstva prirode
Silvan i Dijana94 i bog Bindus, autohtono japodsko božanstvo, zaštitnik izvora i
88
Dobar i sažet prikaz ilirske odjeće vidi A. Stipčević, Iliri, Zagreb 1974, 93—99. D. Ser
gejevs ki, Japodske ur ne, GZ M, n. s. IV—VI, 1949—50, 82—86. I. Čremoš nik, Nošnj a na r i mskim spomenicima u BiH, GZM (A), n. s. XVIII, 1963, 103—125, i Die einheimische Tracht Noricums, Pannoniens und Illyricums und ihre Vorbilder, Latomus, T. XXIII, 4, Bruxelles 1964, 760—
773, sa si. 11, T. I—IV. — Materijal iz Pounja: M. Hoernes, WMBH III, 1895, 516. i d. i V, 1897,
337. i d. V. Radimsky, GZM IV, 1892, 301. i d. = WMBH I, 1893, 195. i d. Isti, GZM V,
1893, 37. i d., 237. i d., 369. i d., 537. i d. = WMBH III, 1895, 39. i d. (passim). D. Sergejevski,
Neue Aschenkisten aus Ribié, Praehistorische Zeitschrift XXVII, 1936, 211—226. Isti, GZM LI
1939, 10 (Ribići), T. VIL I. Čremošnik, Spomenik s japodskim konjanicima iz Založja kod Bihaća,
GZM (A), n. s. XIV, 1959, 103—111. B. Raunig, GZM (A), n. s. XXIII, 1968, 99—105, T. I—II
i 81—98 (nakit ) . Usp. i nj en r ad „J apodski kameni s epulkr al ni i sakr al ni spomeni ci ", S tar inar
XXII, 89Beograd 1972, 23—51, T. I—VIII. Z. Marié, GZM (A), n. s. XXIII, 1968, 10—38 (nakit)
Vidi bilj. 83. i 86. Z. Marié je sklon pretpostavci da su skeletal grobovi u pravilu ženski·
a spaljeni muški, bar od 3. faze (500—360. g. pr. n. e.), ibidem.
>
90
Z. Marié, GZM (A), n. s. XXIII, 1968, 47.
91
Ibidem.
92
Z. Marié, GZM (A), n. s. XX III, 1968, 52, biij. 310 i 53, 55, 58.
93
Z