XIX
MUNICJPIUM RAETINIUM U POUNJU
(Iapodes)
Jedno od najrazvijenijih područja u rimskoj Bosni nalazilo se na velikom
koljenu Une (Oeneus) kod Bihaća1. Taj je region, smješten između Plješivice na
zapadu i Grmeča na istoku, te Zrinjske i Petrove gore na sjeveru, dao veliki broj
natpisa i arheoloških nalaza koji potvrduju da se oko Bihaća razvio jedan od naprednijih centara Japoda2.
Bosansko Pounje je najistočniji dio prostranog japodskog teritorija koji je
zauzimao cijelu Liku s Gorskim kotarom (djelomično je prelazio i u Sloveniju),
i dijelom u sjevernu Istru (lapudia Plin. III 129, 140, Iapidia Sail. hist. frg. 4, 11,
Iapydia Dio 51, 21)3. Njihovi su istočni susjedi bili Mezeji u dolini Sane, na sjeverozapadu oko Küpe Kolapijani (Colapiani), panonsko pleme, a do njih, već u Sloveniji, oko Novog Mesta (Neviodunum), keltski Latobici (Latovici Plin. III 148). Na
jugozapadu od Japoda bili su Histri (granica na Raši), pa u primorju uz Velebit
Liburni, srodnici Japoda4, a sasvim južno na gornjoj Uni Dicioni, koji su već pripadali salonitanskom konventu.
Japodi su jedino ilirsko pleme s teritorija današnje Bosne i Hercegovine koji
su u sudbenom pogledu pripadali skardonitanskom konventu {Conventus Scardo1
Oineus Ptol. II 16, 2, danas Una, desna pritoka Save, usp. A. Mayer, Die Sprache I, 245—
246. — Jedni Unu identiflciraju s Valdasus fl. Plin. III 148, pritokom Save (Ε. Polaschek, RE
VIII A, 2096; Α. Graf, Geographie ν. Pannonien, 1936, 51 η. 2); drugi Valdasus identificiraju s
Ukrinom, W. Tomaschek, Mitt. Geogr. Gesell. 23 (1880), 500. U TIR L 33 (Tergeste), Roma
1961, Oeneus (Oineos potamou ekbolai Ptol. II 16, 2), pozivajuéi se na Sariju, RE XVII 2204 s. y.
Dalmatia; Degrassija, Liburnia 1926, 108, 152, i Mayera, 245. d., izjednačava se s Rječinom ili s
nekom desnom pritokom Save.
2
Iapodes Strab. IV 6, 1, 10, VII 5, 2 i 4, 5.; App. 111. 10, 14, 16—19, 21, 22; Steph.
Byz. s. v.; Iapodes CIL III14324, 14326, 14328 Privilica. Iapudes CIL I2 p. 48. iz 129. g. pr. n. e.; Plin.
III 38, 127, 139, 146; CIL XIIL2,8007. Iâpydes Ptol. II16, 5; Dio XLVI 34, 35, XI 21, 5; Liv. XLI1I
5, epit. 59, 131; Cic. pro Balbo 14, 32; Verg. Georg. ΠΙ 475; Front, strat. II 5, 28. Cf. A. Mayer,
Die Sprache, 160.
3
Također Iapidiae Tib. 4, 1, 108; praefuit Iapudiai CIL V 3346 iz g. 6—9. n. e.
4
Ο tome odnosu usp. radove M. Suie, Granice Liburnije, 273. d., te Zapadne granice Ilira
u svjetlu historijskih izvora, Simpozijum 1966, 33—53, i Nekoliko pitanja u vezi s antičkim Japodima, Znanstveni skup „Lika" 1974, 112. d. Š. Batović, Prapovijesni ostaci na zapadnom podruçju, Diadora 6 (1973), 5. d. i Pregled željeznog doba, VAHD 68 (1966), 47. d. M. Kozličić,
Ο problemu japodske prisutnosti u primorju ist. Jadrana, Zbornik Arheološkog društva BiH 1,
1983, 109—118, sa iserpnom literaturom. Cf. K. Patsch, Japodi, GZM VIII, 1896, 123. d. =
= WM BH VI, 1899, 164. d. Usp. i A. Degrassi, Ricerche sui limiti délia Giapidia, Scritti van
di antichità, 2, 54. = Archeografo Triestino III. S. 15, 1929/30, 261 d.
304
nitanus Plin. III 139), sa središtem u Scardoni, današnjem Skradinu5. Jedno su
vrijeme s Liburnima (koji su bili jedno od najnaprednijih plemena u primorju)
sačinjavali zajedničku upravnu oblast: (. . . hello) Batoniano praefuit Iapudiai et
Libumiai (CIL V 3346, Verona).
Obično se smatra da je granica između japodske civitas na Uni i Mezeja bila
na Sani (Patsch, Alföldy, Wilkes)6. Međutim, novija su istraživanja pokazala da
je dolina Sane od starine pripadala Mezejima7. Razlike između kulture dvaju plemena dolaze do izražaja naročito u ritusu sahranjivanja. I Japodi, kao i njihovi
srodnici Liburni, tc Histri, za razliku od Mezeja, nisu uz pokojnika polagali oružje8.
Stoga se etnička granica mora tražiti negdje na razmedi dolina Une i Sane. Β. Čović
taj problem (s izvjesnom suzdržanosti) rješava tako što naselje na Kekića glavici
kod Bosanske Krupe i Čungar kod Cazina, oba s jakim komponentama kulture
žarnih polja (KŽP), ali i sa evidentnim elementima japodskog kompleksa, priključuje japodskom kulturnom, a time i etničkom krugu9.
Po mišljenju Čovića, obje bi obale Une, zajedno sa Cazinskom krajinom i
podgrmečjem, pripadale Japodima, dok bi Mezejima pripadalo uže područje doline
Sane. Nešto je u tome suzdržljiviji Z. Marie, koji političku granicu (u rimsko doba
je to još samo administrativna granica), a ne granicu kulturnih prožimanja, stavlja
„negdje uz desnu obalu Une u njenom užem smislu"10. Po tome bi šira dolina Sane
već pripadala Mezejima, kako smo to istakli i pri obradi mezejskog područja11.
Tamo smo iznijeli mišljenje da je dolina Sane prirodna i geopolitička cjelina,
da je takva bila i u kasnijim epohama, a takva je i danas, pa stoga smatramo da
se kao takva ne bi mogla dijeliti ni u etničkom pogledu. Stoga etničku granicu
Japoda vidimo na padinama Grmeča, kako se ta moćna planina, što daje karakter
cijelom području, spušta na Unu sjeveroistočno od Bihaća (nešto istočnije od Spahića). Cijelo današnje krupsko područje, koje je u starini bilo bogato željeznom
rudom12, kao i uži areal sanske doline, bilo bi virtuelni dio doline Sane. To što je
u isto vrijeme ovo prelazno područjs stajalo pod jakim kulturnim utjecajem japodske
5
Plin. Ill 139: Conventum Scardonitanum petunt Iapudes et Liburnorum civitates XIIII, ex
quibus Lacinienses, Stulpinos, Burnistas, Olbonenses nominare nonpigeat (.. ..); III140: Cetero per
oram oppida a Nesactio Alvona, Flanona, Tarsatica, Senia, Lopsica, Ortoplinia, Vegium, Argyruntum,
Corinium, Aenona, civitas Pasini,flumen Telavium (Tedanium = Zrmanja, I. B.) quo finitur lapudia.
" K. Patsch, Japodi, GZM VIII, 1896, 124. d. = WM BH VI, 1899, 165. G. Alföldy,
Dalmatien, 40. J. J. Wilkes, Dalmatia, 158.
7
Z. Marié, Donja Dolina, GZM (A), n. s. XIX, 1964, 70, i Istočna granica Japoda, Znan.
skup „Lika", 1974, 3