ti nalazi nađeni oko turskog Kastela1. U novije vrijeme su otkriveni rimski ostaci
i u samom Kastelu, i2to od nekog antičkog nedefiniranog objekta, po svoj prilici,
od temelja neke kule . Vremenski, ovi ostaci pripadaju antici i kasnoj antici.
Za nase pitanje bez sumnje je najznačajniji nalaz žrtveaika Jupitru i Geniju
mjesta, koji je još 1895. g. bio pronađen usred Banje Luke, u dosta dubokom sloju3.
Aru je postavio aktivni konzularni beneficijar P{annoniae) S{uperioris) po imenu
Lucije Sicinije Makrin. U pitanju je, dakle, dokumenat službenog kulta, koji daje
sasvim pouzdan podatak da se upravo u Banjoj Luci nalazila stanica konzularnih
beneficijara, a ujedno indicira i postojanje garnizona, na što, inače, upućuje i sam
naziv naselja — Castra (Tab. Peut.). Stanice konzularnih beneficijara su se, gotovo
po pravilu, nalazile u centrima municipija, a izuzetno i na značajnim raskršćima,
ili uz rudnike i vojne logore (kao, na primjer, u Tiluriumu)4. L. Sicinius Macrinus,
po imenu Italik, bio je ovamo delegiran negdje polovinom 2. st., dakle već nakon
Trajanove podjele Panonije5. Iz fakta što je jedan konzularni beneficijar postavio
ex voto Jupitru, najboljem i najvećem, i Geniju mjesta, ujedno se može zaključiti
da je upravo Lucije Sicinije stajao na čelu beneficijarske stanice, koja se morala
nalaziti negdje u blizini mjesta nalaza žrtvenika6. Ara je posvećena Geniju
mjesta koje tada još nije imalo status municipija.
Prisutnost beneficijara provincije Pannoniae Superioris u Banjoj Luci ujedno
pokazuje da se to mjesto nalazilo pod upravom namjesnika Gornje Panonije, a
to bi značilo da je provincijska granica izmedu Gornje Panonije i Dalmacije na
tom odsjeku prolazila (nešto) južnije od Banje Luke, kako je to već ustvrdio Κ.
Patsch7. Ako je, pak, provincijska međa išla južnije od Banje Luke, onda je i jedan
dio mezejskog teritorija pripadao Panoniji8.
Područje oko Banje Luke bogato je ostacima antike, ali vrlo siromašno epigrafskim nalazima. Procès romanizacije ilustrira samo novi natpis iz sela Čokor;
1
Ο rimskoj aglomeraciji u Banjoj Luci, I. Bojanovski 1974, 95, gdje su prikupljeni svi
podaci iz literature. Izgleda da je upravo na areal antičke naseobine nasjela Ferhadpašina aglomeracija, u kojoj je od 1576. do 1587. g. izgrađeno dvije stotine i šesnaest objekata sa Ferhadijom
džamijom u sredini. Usp. E. Pašalić 1960, 24. i 28. Z. i L. Žeravica, Arheološka istraživanja
na Kastelu u Banjaluci, N. st., XVI—XVII, 1984, 19—20. Navedeni autori daju i antička naselja
u okolini rimske Banje Luke. Cf. Β. Graljuk, Kastei, Banja Luka, AL BiH II. 1988, 130, br. 56.
2
Z. i L. Žeravica, N. st., XVI—XVII, 1984, 24—26, si. 2, te 33—38.
3
Κ. Patsch, GZM VII, 1895, 574—577, si. 3 = WM BH V, 1897, 228—230. = CIL IH
14221, usp. p. 2328, Banja Luka: lipvi) o(ptimo) m(aximo) j et Genio / loci L. / Sicinius /5 Macrinus /
b(,eneficiarius) co(n)s(ularis) P(annoniae) / S{uperioris). V(otum) s(plvit) l(ibens) m(erito).
1
Vidjeti: Dodatak II.
5
Ako se Panonija Superior, kako zaključuje Patsch, „najmanje širila u krajeve Vel. Kladuše
i Banje Luke" (η. dj., 576), onda su rudišta oko Ljubije, pogotovo ona na Japri, koja leže sjevernije
od linije Velika Kladuša—BanjaXuka, morala pripadati Panoniji. Ο tom pitanju v. I. Bojanovski,
Stari Majdan, 1983, 126—128.
6
Ara je nađena prilikom popravka mosta preko potoka Crkvine (Crkvena) 23. jula 1895. g.
„Može se kaže Patsch, sasvim pouzdano tvrditi, da je tu bilo njeno prvobitno mjesto, pa da je po tome
ovdje bilo neko svetište Jupitrovo", nav. dj., str. 575.
7
GZM VII, 1895, 375—376, si. 4. — Ara jednog beneficijara Piannoniae S{uperioris) sama
po sebi nije dovoljan dokaz ο pripadaosti Banje Luke Gornjoj Panoniji, jer su nakon odlaska legija
iz Dalmacije u drugoj pol. 1. st. panonske legije popunjavale iz svog sastava officium carskog namjes
nika i u Dalmaciji potrebnim beneficijarima. Takvi su beneficijari CIL III 12802 iz Novae (Runović),
12723 iz Domavije i drugi. Problem sjeverne granice Dalmacije, odnosno južne Panonije, mnogo
je kompleksniji, pa ćemo ο njemu govoriti u opisu Bosanske Posavine, koja je pripadala Panoniji.
Cf. i moj rad nav. (ovdje) u bilj. 5.
8
Ο sjevemoj granici Mezeja vidi Z. Marié, Donja Dolina, GZM (A), n. s. XIX, 1964, 68.
ss. Usp. K. Patsch, GZM X, 1898, 357. d. = WM BH VII, 1900, 55.
302
u dolini Suturlije kod Banje Luke: P. Ael(io) Epicati ed [. . . .?]ano d(efuncto) an(norum) LXV P. Ael(.. .?) itd. (odsječeno !), što bi ukazivalo na Hadrijanovu urbanizaciju Banje Luke (Castra) (v. pogl. XX, bilj. 109).
Kroz Banju Luku je morala prolaziti i itinerarska cesta Salona—Servitium
(Itin. Ant., Tab. Peut.), jer se upravo kod Banje Luke (Gornji Seher) otvarao jedini
prirodni prolaz s juga na sjever. Pa, ako od Bosanske Gradiške (Servitium) odmjerimo 29 m. p. = oko 40 km (Tab. Peut.) prema jugu, tj. od stanice Servitium do
Castra, naći ćemo se upravo u Banjoj Luci. To ujedno potvrduje i identifikaciju
Castra s Banjom Lukom9.
Ο Banjoj Luci u rimsko doba bit će govora još i u poglavlju ο Bosanskoj Posavini
u antici.
9
Servitio 16 Ad Fines 13 Castra (Tab. Peut.), cfr. I. Bojanovski 1974, 93—103. U Itineraru
Antonini, 268