Aelii
Donja Pecka, Mrkonjić-Grad: Ael(ii) Nepos et Dasas Arbonis patri. . .,
CIL III 1398433. Ime Dasas, Dazas i izvedenice bili su vrlo obljubljeni kod Mezeja,
ali i kod Delmata i Panona 3 4 .
Bjelajce, Mrkonjić-Grad: P(ubliae) Aeliae Tertullae . . . Ael(ius) [Max]imus
et Cas(s)ia Maxima (CIL III 13238) 35 .
Cikote, Prijedor: Ael(ius) Quartu(s), suprug Ulpiae Materae (v. Ulpii)36.
Čokori, Banja Luka: P. Ael(io) Epicati ed { . . . . ? ] ano d{efi,ncto) an
{riorum) LXV, P. Ael(ius?) . . ..(?) (cf. pogl. XX, bilj. 109).
S obzirom na prostranstvo teritorija, Aelii su kod Mezeja bili doista rijetki. 37
Aurelii
Carevac (Pecka), Mrkonjić-Grad: Memori[ae def. . .] Aur(elius) (CIL III 14970).
Cikote, Prijedor: Tatoniae Proculae. . . M. Aur(elius) Sums, vet(eramis)
leg(ionis) X g(eminae) ex b(ene)f(iciario) et M(arci duo) Aureli Optatus et Firmianus
matr{i) infelicissimae et libert(i) Aur(elii) Baosus et Sumpa et Zipandus et Quintus
et Caroni Hbert{o) o(bito) . . .3S
Upravo iznenađuje tako mali broj carskih gentilicija Awelius. Njih bi moralo
biti daleko vise, jer su tada svi (preostali) peregrini stekli civitet. Vjerojatno je to
zato što su na ovim prostorima nadgrobne spomenike s podacima ο umrlim postavljali samo imućniji i potpuno romanizirani domoroci.
Kod Mezeja imamo zanimljivu pojavu da nam se sačuvao razmjerno veliki
broj spomenika (nadgrobnih, počasnih i volivnih) koje su postavili stranci, inače
brojčano daleko slabiji. Takvi natpisi dolaze iz rudarskih pogona (officinae ferrariae) na Japri, Sani i Plivi. Takvi su na Sani i Japri Callimorphus vil(icus), Verecundus
procurator), M. Aur(elius) Flavus s(acerdos) l(ovis) [o(ptimi)] m{aximi) D(olicheni)
i drugi, a iz Šipova Sex(tus) lul(ius) Gracilis i L. Publicius Telespho[r]u[s]. Boravak
stranaca in finibus Maezeis potvrđuje i jedan stihovani natpis iz Salone. 3 9
Stranci su obično boravili kao trgovci i prodavači po rudarskim (a i drugim
mjestima), obično u kanabama (canabae) uz logore ili utvrde, odnosno talionice.
33
34
K. Patsch, GZM VI, 1894, 766, si. 2 = D. Sergejevski, GZM, n. s. VI 1951, str. 310.
Usp. G. Alföldy, Personennamen, Cognomina, s. ν. Dasas, Dazas, Dases, Dasius, Dassius.
D. Rendić-Miočević, Onomastique illyrienne de la Dalmatie ancienne, Atti e Memorie del VII
Congresso intern, di Scienze Onomastiche, ILI, Firenze—Pisa 1961, p. 274. lsti, GZM 1951,49 dd.
35
C. Patsch, AEM XVI, 86. Ć. Truhelka, WM BH I, 1893, 280. = Cassia je u ranije
doba izrazito italičko ime.
36
D. Sergejevski, GZM (A), n. s. XII, 1957, 119; v. bilj. 27 (gore).
37
Moždaseradi ο rijetkim potomcima vojnika koji sugrađansko pravo dobili od Hadrijana(?)
38
D. Ser gejevs ki, GZ M ( A), n. s. XII, 1957, 117—118, br. 8, T. Ill, 5. R evi zij a: A. i J.
Sašel, ILJug. I br. 163: et M{arci duo) Aureli Optatus et Firmianus . . .; et Caroni libert(o) o(bito),
umjesto et Cam niatione) i(talici) libert(i) q(ui et) kod Sergejevskog. Jedan A]urel(ius ili — id) Mar
cel . . .?dolazii na fragmentarnom natpisu iz Jajca, D. Sergejevski, GZM n. s. VI, 1951, 305, br.
10, si.39 8.
Vjerojatno se radi ο trgovcima u kanabama uz officinae i utvrde. U konkretnom slučaju
majka Coelia Pieris postavlja titulus sinu i mužu, koji se nazivaju sin L. Trebius L. f. Exoratus ann.
XII, a otac L. Trebius Veteri (možda veteranusl) (2. st.). Epitaf je postavila matercula nato erepto a
fato finibus Maezeis (CIL III 6383, Salona). Radi se ο Italicima. Usp. F. Bücheier, Carmina Latinaepigraphica 1147 = K. Patsch, GZM X, 1898,361—362 = WM BH VII, 1900, 59. D.
Re η di ć-M i o č e vi ć Carmina epigraphica, Split, 1987, 154 d.
272
U nedostatku pisanih izvora često smo upućeni i na analogije sa susjednih
područja. To će naročito važiti kada je u pitanju duhovna kultura domaćeg stanovništva i njihovi društveni odnosi. Stare religiozne predodžbe, institucije i kultovi
trajali su, svakako, i u rimsko doba, ali su nam arheološki slabije poznati. Sačuvalo
se svega nekoliko reljefnih prikaza Silvana i njegovih pratilaca (Silvanae i nymphae).
Svi ti reljefi potječu negdje iz 3. st., ο čemu ćemo govoriti i prilikom prikaza pojedinih civitates. U ovom rudarskom području ipak su najčešćs posvete božanstvima
rimskog panteona na čelu s Jupitrom, ali se javljaju i orijentalni kultovi, među
kojima Mitra, Jupiter Dolihenski sa svojim akolitima Kastorima, pa Nemesis Pia
i vjerojatno Magna Mater, posljednja kao inkarnacija Majke zemlje (Terra Mater)
Njihov kult su ovamo donijeli faktori iz ljevaonica (ferrariae). Tako su na Zecovima
kod Prijedora, u dvorištu utvrde koja pripada nešto kasnijem vremenu (4. st.),
otkriveni ostaci metroačkog kultnog objekta za taurobolijske žrtve čišćenja 40 .
Iz Šipova potječe jedan skulpturalni ulomak u visokom reljefu, koji također prikazuje žrtvu: žrtvenu životinju (bika) vodi camillus, dok victimarius čeka sa sjekirom
u ruci (GZM 1930, 157, T. VI). Možda bi se i ovaj spomenik mogao dovesti u vezu
s taurobolijskim duhovnim čišćenjem. Mi ćemo se i na vjerske prilike, inače vrlo
značajne za poznavanje stupnja romanizacije, detaljnije osvrnuti u prikazu pojedinih područja mezejske zemlje.
Boljem upoznavanju mezejskog područja u rimsko doba doprinijeli su i relativno bogati arheološki nalazi i njihovi podaci u dolinama Plive i Sane i njihovih
pritoka, a nešto sirom