naselja u dolinama Japre, Japrice i Vojskove; u Blagaju, Maslovarama, Ćelama,
Agićima Gornjim, Maloj Rujiškoj, Rakanima i neka druga vezana su za rudarsku
djelatnost (talioničke manufakture)4. Ono što posebno valja naglasiti to je da talionička djelatnost na Japri, i općenito na Sani i Uni, ni je bila samo lokalnog značaja
nego i od većeg značenja za Carstvo. Rudnici na Sani i Japri bili su srazmjerno
blizu panonskog Limesa i zato značajni zbog opskrbe tvornica oružja {fabricae
in Illyrico, Not. dign. occ. IX 16—22) željeznim livom5. Najveći talionički pogon
{officina ferraria) radio je u Blagaj-Japri i Maslovarama, gdje se bilo razvilo i veće
naselje. Na žalost, na rijetkim natpisima sačuvala su se samo imena doseljenika.
Grka i orijentalaca, Italika i drugih koji su kao stručnjaci djelovali u lerarijama.
Takvi su bili miserabilis Heliodorus (CIL 8376, a = 13242, Rakanjske Barice),
Philocyrus libertus (?) (CIL 14972, Agići Gornji), pa Callimorphus Augusti nostri
verna (GZM 1975/76, 146, Blagaj), obojica faktori u ferarijama6.
Stranac je bio i M. Aurelius Flavus, orijentalac, svećenik dolihenskog kulta
na Japri (Maslovare), koji je postavio zavjetni žrtvenik Jupitru Dolihenskom i
Kastorima (Castores), orijentalnim božanstvima7. Minucioznu ikonografsku i
epigrafsku analizu spomenika iz Maslovara, jedinog u provinciji Dalmaciji s reljefom na kojem je prikazana dolihenska teologija, dao je J. Medini, koji je u centralnom
ikonografskom prikazu (dva lika bez nogu) prepoznao ne Jupitra Dolihenskog (lik
lijevo) i Kasija, odnosno Kastora (lik desno), kako su ih interpretirali raniji izdavači.
nego likove dvaju Kastora, Dolihenovih akolita8. Sam Jupiter Dolihenski prikazan
je kao orao na strehi žrtvenika, jer je orao supstitut (inkarnacija) božanstva iz Doliche u Siriji. Analogno takvoj ikonografskoj interpretaciji dolihenske ikonografije
na žrtveniku treba čitati i natpis:
I(ovi) o(ptimo) m{aximo) D(olicheno) et Cas[to(ribus)] M(arcus)
Aur{elius) Flav(u)s s(acerdos) I{ovis) [o(ptimi)] m{aximi)
D{olicheni) v{otum) s(olvit) l{ibens) l(aetus) m{erito)9.
* Vidi V. Radimsky, Ο nekojim prethistoričkim i rimskim građevnim ostancima u području
rijeke Sane u Bosni, GZM III 1891, 431—445 (passim). K. Patsch, Rimska nalazišta u kotaru
novljanskom, GZM X, 1898, 493—501. Usp. i radove nav. u bilj. 1. Ο rimskom rudarstvu u Bosni
vidi i sintetski rad E. Pašalić, Ο antičkom rudarstvu u BiH, GZM (A), n. s. IX, 1954, 58, te E.
Pašalić 1960, 12. Usp. I. Bojanovski, Antićko rudarstvo u unutrašnjosti provincije Dalmacije u
svjetlu epigrafskih i numizmatičkih izvora, ARR, VIII—IX, 1982, 89—120, T. I—VIII.
5
Vidjeti E. Pašalić, Die Wirtschaftsbeziehungen zwischen dem Hinterland der Adria und
dem römischen Limes an der Donau, Quintus Congressus internationalis limitis Romani studiosorum, ARR, II, 1963, 167—176; Isti, Rolle und Bedeutung der römischen Eisenbergwerke in West
bosnien für den pannonischen Limes, Vorträge des 6. internationalen Limeskongresses in Süddeut
schland, u Studien zu den Militärgrenze Roms, Köln—Graz, 1967, 127—130; Isti, Production of
Roman Mines and Iron-Works in West-Bosnia, AI, VI, Beograd 1965, 81—88. Sva tri rada su objavljena i u sabranim radovima „Sabrano djelo", Sarajevo 1975. Usp. također S. Dušanić, Aspects
of Roman Mining in Noricum, Pannonia, Dalmatia and Moesia Superior, u: Aufstieg und Nieder
gang der römischen Welt, II, Berlin—New York 1977, 52—94, kao i njegov rad „Organizacija nmskog rudarstva u Noriku, Panoniji, Dalmaciji i v