XVIII
MEZEJI I NJIHOVA ZEMLJA
(Civitas Maezeiorum)
Mezeji su bili veće pleme1, u stvari plemenski savez, sastavljen od vise manjih
zajednica. Po snazi populacije, sa svojih CCLXVIIII dekurija (Plin. Ill 142), bili
su odmah iza Delmata (CCCXLII dekurije), a za tridesetak dekurija jači od Diciona.
Njihova se oblast nalazila u sjevernom dijelu salonitanskog konventa, između
sjeverne granice provincije Dalmacije i dinarskog vijenca. Kao mornari i vojnici
(cohors V, VI i VII Delmatarum) spominju se i na epigrafskim spomenicima, ali
nijedna potvrda ne potječe s njihovog etničkog teritorija, pa je i to razlog što im
je teže odrediti sjedišta. No, ako pođemo od Strabonove vijesti da su njihovi zapadni
susjedi bili Japodi, koji žive na visokoj planini Albion (Albion oros, Strab. IV 6,1;
Albia VII 5,2), današnjoj Velikoj i Maloj Kapeli, a da s one strane planine dopiru
do Panona i Dunava (Ister), a s ove do Jadranskog mora (Adrias, Strab. ibidem),
onda teritorij Mezeja, koje Strabon ubraja među panonska plemena, valja tražiti
istočno od Japoda, koji su živjeli u današnjoj Lici (od Une na zapad). Mezejima
je, dakle, pripadala sjeverozapadna Bosna, a pobliže bi im se sjedišta mogla odrediti
od Grmeča do Kozare na sjeveru i Vlašića na jugoistoku2. Kroz njihov teritorij
tekle su rijeke Sana i Vrbas, djelomično i Una, s njihovim pritokama, a na istoku
Vrbanja.
To prostrano područje danas pokriva nekoliko društveno-teritorijalnih zajednica Bosanske Krajine3. Sve su to predjelne (prirodne) geografske cjeline, koje
otprilike odgovaraju i pojedinim mezejskim civitates, a koje su se unutar svog plemenskog saveza razvijale najprije kao rodovske, a u daljem razvitku kao teritorijalne župe. U rimsko doba su dosta kasno prerasle u municipalne ili slične organizme.
Ovisno ο geografskom položaju, reljefu i prirodnim resursima, pojedini dijelovi
mezejskog područja su se nejednako razvijali. U sjeverozapadnom dijelu mezejska
zemlja bila je bogata rudnim blagom (željezo, bakar, cink i dr.), što je razvitak toga
1
Maezei Plin. Ill 142. Maezeius CIL III 6383, Salona; VIII 9348, 9377, Caesarea Maur.
D. VII—VIII, a. 71, Salona. Maezaeus WM BH XII, 1912, 133, Hardomilje (Ljubuški). Maeseius
CIRhen. 1518 = CIL XIII 7581, Aquae Mattiacae. Mazaioi Strab. Vll 5, 3, Dio 55, 32.
2
Strab. VII 5, 3: ethne d'estin ton Pannonion Breukoi kai Andizetoi kai Ditiones kai Peiroustai
kai Mazaoi kai Daisitiatai, hon Baton Hegemon, kai alia asemotera mikra itd. Grčki tekst v. pogl.
XIV bilj. 2. str. 233.
3
Bosanski Novi, Bosanska Krupa, Prijedor, Sanski Most, Kljuć, Šipovo, Jajce, Kotor-Varoš,
Mrkonjić-Grad, djelomično i Banja Luka, sa Skender-Vakufom, a svakako i dijelovi Cazina i Velike
Kladuše. Danas na tome području živi preko pola milijuna Ijudi.
266
područja usmjerilo još u predrimsko doba4. Izdašna rudišta su se nalazila i u području između Plive i Crne rijeke (Sinjakovo), gdje su u rimsko doba radili rudarski
kopovi i talionice, a ta se tradicija održala do danas (Majdan, Mrkonjić-Grad).
Upravo je ova metalurška djelatnost utjecala i na formiranje naprednog rimskog
municipija u Šipovu na Plivi. U riječnim dolinama i na manjim poljima bilo je
i plodne zemlje, dok s